Brajović, Milivoje Mišo (Kosić, Danilovgrad, 1931 – Danilovgrad, 1999), učitelj. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Danilovgradu. Učiteljsku školu pohađao je u Herceg Novom i Nikšiću. Višu pedagošku školu završio je na Cetinju (→ Ustanove za obrazovanje nastavnog kadra). Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao učitelj počeo je da radi u Bobovu, a zatim je radio na Goliji i u Spužu. Bio je i direktor Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu u Titogradu (→ Zavod za školstvo), glavni i odgovorni urednik, a potom i direktor Zavoda za udžbenike (→ Zavod za udžbenike i nastavna sredstva). U toku dva mandata, od 1972. do 1979, obavljao je dužnost glavnog i odgovornog urednika → Prosvjetnog rada. Objavio je knjige proze: Nanos (Titograd, 1982), Trudodani (Nikšić, 1986), Duboka Lazina (Nikšić, 1990), Mrtva sezona (Podgorica, 1994), Stara Podgorica (Podgorica, 2002) i dr. Dobitnik je Ordena rada sa zlatnim vijencem. Kao urednik Prosvjetnog rada dobio je → Nagradu „Oktoih” (1976).

Literatura: M. Brajović, Mutne vode Elbe, Podgorica, 1999; M. Brajović, Pleme Bjelopavlići, Podgorica, 2005; R. Damjanović, Leksikon ličnosti crnogorske prosvjete, Podgorica, 2018.

N. Šakotić