Maroević, Tonko, hrv. istoričar umjetnosti, prevodilac, pjesnik i esejista (Split, 22. X 1941 – Stari Grad na Hvaru, 11. VIII 2020). Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio je na FF u Zagrebu (1963). Na osnovu doktorske disertacije Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas, koju je odbranio 1976, objavio je knjigu Napisane slike (2007). Na matičnom fakultetu radio je na Odsjeku za povijest umjetnosti kao asistent (1965–1970). Od 1970. bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti. Autor je više antologija i monografija; mnoštva eseja, kritika i prikaza, kao i nekoliko zbirki pjesama. Sakupio je brojne predgovore i objavio ih pod naslovom Slikanje i slikama predgovaranje: pisani portreti (2006); kritike, eseje i studije o naivnoj umjetnosti (1968–2012) izdvojio je u knjizi O naivi i autsajderskoj umjetnosti (2013); napisao je i knjigu Borgesov čitatelj (2005), a izabrane pjesme objavio je u zbirci Drvlje i kamenje (2009). Bio je angažovan kao predavač na → Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica (od 2014). Dobitnik je Nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević” (2012), Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo (2013) i Nagrade „Goranov vijenac”, za pjesnički opus (2018). Bio je redovni član HAZU (od 2002), dopisni član Slovenačke akademije nauka i umjetnosti (od 2011) i inostrani član CANU (od 2015) (→ Crnogorska akademija nauka i umjetnosti).