Prijić, Đuro Beli, slikar-autodidakt (Cetinje, 1956). Sin slikara → Aleksandra Aca Prijića. Završio je EF u Beogradu. Od 1974. bavi se slikarstvom, vajarstvom i primijenjenom umjetnošću. Bio je direktor JU Gradski muzej „Mirko Komnenović” i Galerije „Josip Bepo Benković” u Herceg Novom. Vlasnik je Galerije „Aleksandar Prijić” u Herceg Novom. Slikar Mediterana. U njegovom figurativnom slikarstvu dominiraju ženski aktovi, poput celuloidnih lutaka, definisani voluminoznim formama vajarske provenijencije. Postavljeni u raznim situacijama, najčešće na plaži, u prostoru koji samo sumarno ukazuje na mjesto odvijanja radnje (more, plaža – kameni obluci) ili u gradskom ambijentu, pokazuju svoju putenost, ali bez decidnih erotskih premisa. Skulpture (glave bika, školjke i dr.), koje realizuje kombinacijom vajarskog djela sa predmetima različitog porijekla, simboličkog ili narativnog karaktera, imaju intenciju redefinisanja asamblažne kombinatorike. Izlagao je na preko deset samostalnih (Beograd, Herceg Novi, Bar, Tivat) i na više grupnih izložbi.
Izvori: A. Miranović, „Čudotvorna saga o našem vremenu: postavka naslovljena ’Oblutci’ Đura Belog Prijića u Baru”, Pobjeda, 20. XI 2010, VIII; M. Bojanić, „Intimističke i erotske priče: izložba Đura-Belog Prijića otvorena u novskoj galeriji ’Benković’”, Pobjeda, 24. VI 2012, 13; M. Žarković, pred. kat. Đuro-Beli Prijić, Galerija „Sue Ryder”, Herceg Novi, 2014.
Lj. Zeković