Palata Beskuća, kraj XVIII v., Prčanj
Prčanj, Palata Beskuća, arhitektura, anonim (kraj XVIII v.). Nalazi se u centru Prčanja, ispod Bogorodičinog hrama (→ Prčanj, Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije). Podignuta je krajem XVIII v., kada je porodica Beskuća bila veoma imućna. Prvi predstavnik porodice Beskuća dolazi u Prčanj iz Strpa oko 1660, da bi već njegovi nasljednici dobili titulu mletačkog „konta”. Beskuće su imale trgovačku kuću u Veneciji i Istanbulu. U Kotoru su podigli palatu krajem XVIII v. Palata Beskuća predstavlja tipičan primjer bokeljske barokne palate. Ima prizemlje, dva sprata i na posljednjoj etaži belveder. Građena je od fino klesanog korčulanskog kamena. U prizemlju se nalazi veliki portal i dva mala prozora sa karakterističnom baroknom profilacijom. Ispod lijevog prozora su dva grba u vidu reljefa. Na prvom spratu je balkon sa kamenom balustradom, koji nose tri profilisane konzole. Na balkon izlaze dva portala, sa lučnim nadsvjetlima, ukrašena metalnom mrežom. Na belvederu se nalaze barokno profilisani ukrasi – volute. Svi otvori imaju karakteristične kamene pragove sa baroknom profilacijom. U drugoj polovini XIX v. palata je bila stjecište uglednih gostiju sa kojima su Beskuće imale veze. U palati je 1844. jedno od svojih ljetovanja na Prčanju proveo vladika Petar II Petrović Njegoš. Palatu su posjećivale i austrijske nadvojvode. Kada je 1878. u Boki boravila međunarodna flota, koja je osiguravala da Osmansko carstvo ustupi Bar i Ulcinj Crnoj Gori, braća Beskuća su u palati priređivala večere i zabave komandantima lađa. Palata Beskuća jedna je od rijetkih palata koja se nalazi neposredno uz obalu, a koja je sačuvala direktan izvorni kontakt sa morem. Kolski obalni put koji je početkom XX v., za vrijeme austrougarske vladavine, uspostavljen uz obalu zaliva, i koji je presjekao vezu većine kuća u Dobroti, Perastu i Prčanju sa morem, prošao je iza Palate Beskuća. Zahvaljujući tome, danas se na njenom primjeru može vidjeti kako su izvorno izgledale palate sa direktnim izlazom na more, sa prednjim popločanim dvorištem, pontom i mandraćem.
Literatura: Don N. Luković, Prčanj: historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937; M. Zloković, „Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba mletačke vlasti”, Spomenik, CIII, SANU, Beograd (1953), 131–145; K. Prijatelj, „Barok u Dalmaciji”, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982; G. Brajković, A. Tomić, M. Milošević, Z. Radimir, „Neki manje proučavani primjeri građanske i crkvene arhitekture spomeničkog karaktera u Kotorskoj opštini”, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, XXXV–XXXVI, Kotor, 1987–1988; A. Kapetanović, T. Rajić, B. Gligorić, Palate Boke Kotorske, Kotor, 2008.
A. Kapetanović