Palata Bujović, 1694, Perast
Perast, Palata Bujović, arhitektura Ioan. Bap. Fonta, tj. → Đovani Batista Fonta (1694). Nalazi se na zapadnom kraju Perasta, uz samu obalu. Palatu su podigla braća Vicko i Ivan Bujović 1694. „za udobnost svoju i svojih prijatelja”, o čemu svjedoči natpis na glavnoj fasadi palate. Braća su počela graditi palatu nakon osvajanja Herceg Novog od strane Mletačke republike „u znak vjernosti duždu i ljubavi prema domovini ostavljajući potomcima u amanet da se nikakvo djelo ne može stvoriti bez napora”, kako je navedeno u natpisu na južnoj fasadi palate. Palata Bujović je jedina barokna palata u Boki za koju se pouzdano zna da je projektovana od strane nekog arhitekte, u ovom slučaju Đovanija Batiste Fonte (Ioan. Bap. Fonta, tj. Giovanni Fonta) iz Venecije, o čemu svjedoči natpis na sjevernoj fasadi palate (IOAN. BAP. FONTA P. M. OPVS). Porodica Bujović pripadala je kazadi Stojšić. Finansijska moć Vicka Bujovića (1660–1709) proizilazila je iz njegove značajne uloge u borbi protiv gusara, visokog čina guvernera flote u Morejskom ratu i velike trgovačke aktivnosti. Ubijen je 1709. i nije nikada stupio u dovršenu palatu. U Perastu je sačuvano predanje da je, po završetku zidanja, Vicko Bujović upitao arhitektu može li sagraditi ljepšu palatu; pošto je ovaj odgovorio potvrdno, Vicko ga je bacio sa terase. Palata Bujović je jednostavne forme, sa prizemljem, dva sprata i četvorovodnim krovom. Uz prizemlje palate prema moru nalazi se monumentalni trijem sa pet arkada u bunjatu. Iznad ovog trijema je terasa sa kamenom balustradom. Na palati se nalazi pet balkona, jedan centralno postavljen na drugom spratu glavne fasade i po dva na bočnim fasadama. Dok u osnovnim linijama palate preovlađuje renesansna harmonija, barokni pečat je prisutan u bogato obrađenoj kamenoj plastici arkada, balustera, itd. Bogatstvo fasada još snažnije dolazi do izražaja u grupacijama sa dvostrukim kamenim portalima na svim balkonima. U sredini balustrade na terasi, nalazi se grb kazade Stojšića (dva krunisana lava koja drže stolicu). Palata Bujović, prema svojim arhitektonskim karakteristikama i činjenici da je jedna od rijetkih koja je projektovana od strane stranih arhitekata, zauzima posebno značajno mjesto među baroknim palatama na jadranskoj obali. Restauracija Palate Bujović izvedena je u periodu 1952–1954. prema projektu arh. Ivana Zdravkovića. Od tada se u palati nalazi → Muzej grada Perasta. Iza palate se nalazi starija kuća porodice Bujović, iz koje je bila predviđena veza sa I i II spratom palate, koja nije realizovana. Sa zadnje strane palate, krajem XX v., dozidan je aneks za potrebe Muzeja grada Perasta.
Literatura i izvor: M. Zloković, „Građanska kuća i palata u Boki Kotorskoj”, Jugoslavija, ilustrovani časopis, sveska osam, Beograd (1954), 56–58; I. Zdravković, „Bujovićeva palata u Perastu i njena restauracija”, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4/5, Dubrovnik, 1956, 355–372; K. Prijatelj, „Barok u Dalmaciji”, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982; G. Brajković, A. Tomić, M. Milošević, Z. Radimir, „Neki manje proučavani primjeri građanske i crkvene arhitekture spomeničkog karaktera u Kotorskoj opštini”, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, XXXV–XXXVI, Kotor, 1987–1988; P. Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999; Studija zaštite graditeljskog nasljeđa Perasta, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor, Kotor, 2002; A. Kapetanović, T. Rajić, B. Gligorić, Palate Boke Kotorske, Kotor 2008; Vodič kroz Muzej grada Perasta, Muzej grada Perasta, Perast, 2015.
A. Kapetanović