Perast, Palata Zmajević, arhitektura, anonim (XVII v.). Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Perasta, na dominantnom položaju u gornjoj zoni grada. Palata je poznata kao „Biskupija” jer su u njoj stolovala dva biskupa – Andrija i Vicko Zmajević. Zmajevići su jedna od najznačajnijih peraških porodica, porijeklom iz sela Vrba sa Njeguša. Pripadali su kazadi Perojevića. Na grbu porodice je krilati zmaj i zvijezda, iznad dva prekrštena pera koja su simbol kazade Perojevića. Iz porodice Zmajević su neki od najznačajnijih Peraštana. Andrija Zmajević (1624–1694) je osnovno obrazovanje stekao kod franjevaca u Perastu, a zvanje doktora teologije i filozofije u Rimu. Papa Klement X ga je 1671. imenovao za nadbiskupa barskog i primasa srpskog. Sakupljao je, među prvima, narodne pjesme svoga kraja, dubrovačku poeziju, bugarštice i napisao Ljetopis crkovni. Sakupljao je i stare natpise i ostatke iz antičkog perioda i uklapao ih u građevine koje je podizao ili obnavljao. Sahranjen je u Kapeli Gospe od Ružarija, koju je podigao 1678. kao svoj mauzolej. Vicko Zmajević (1670–1745), kao i njegov stric Andrija, dobija doktorat iz filozofije i teologije u Rimu. Bio je opat Sv. Đorđa od 1695. do 1701, kada je imenovan za barskog nadbiskupa. Zadarski nadbiskup postaje 1713. Napisao je Specchio della Verità (Ogledalo istine). Matija Zmajević (1680–1735), sin Krsta (Krila) Zmajevića, Andrijinog brata, bio je čuveni pomorac i ruski admiral. U Petrograd odlazi 1712, gdje kao pomorski stručnjak stupa u službu Petra Velikog. Jedno vrijeme provodi u Finskoj, gdje se ističe u borbi protiv Šveđana i dobija zvanje kontraadmirala, pa viceadmirala. Kompleks Zmajevića, koji uz palatu čine Kapela Gospe od Ružarija i osmougaoni zvonik na terasastom imanju formiranom na stjenovitom terenu u nagibu, predstavlja jednu od najslojevitijih i najznačajnijih spomeničkih cjelina grada Perasta. Palata je građena u više faza, a konačni barokni izgled dobija u vrijeme Andrije Zmajevića, o čemu svjedoči natpis na pročelju sa navedenom 1664. godinom. Izgrađena na stijeni i od lokalnog kamena, simetrične dispozicije, sa istaknutim centralnim dijelom iznad pećine u stijeni i snažnim bočnim krilima, palata predstavlja izuzetno građevinsko rješenje. Gradnja palate se odvijala u nekoliko faza: od prvobitne odbrambene kule u prednjem dijelu, koja danas čini centralni dio palate, preko dogradnje kojom je kula proširena prema brdu, do izgradnje sjevernog i južnog krila u trećoj fazi, kojom su u cjelinu objedinjeni stariji djelovi. Na prvobitnu odbrambenu ulogu centralnog dijela palate ukazuju puškarnice na svim zidovima po cijeloj visini građevine, kao i izdužena prostorija sa zazidanim puškarnicama, ukopana u stijenu do koje se dolazi iz zasvedenog predvorja zgrade. Prizemlje palate imalo je javni karakter, sa svečanom dvoranom u sjevernom krilu, oslikanom kapelom u središnjem dijelu i zasvedenom otvorenom lođom u južnom krilu. Oslikavanje kapele i lođe freskama izveo je poznati barokni slikar iz Perasta → Tripo Kokolja, kome je Andrija Zmajević bio mecena. U sjevernom dijelu palate nalazi se i prostor starije kapele trapezoidne u osnovi, u koju se dolazilo iz dvorišta sa tzv. „biskupskim prestolom”, odnosno tronom uklesanim u stijeni. Na pročelju palate kao spolija ugrađen je jedan rimski cipus, a na prozorskim okvirima prvog i drugog sprata uklesani su natpisi na latinskom. U palati se nalazila Zmajevićeva biblioteka, po nekim podacima najveća u Dalmaciji. Biblioteka je bila prenesena u Palatu Burović u Herceg Novom, gdje je izgorjela 1806. Sa palate je 1876. skinut krov i od tada počinje njeno propadanje. Rekonstrukcija Palate Zmajević izvedena je u drugoj polovini prve decenije XXI v.