Palata Drago, sjeveroistočna fasada starijeg krila, XIV–XVII v., Kotor
Kotor, Palata Drago, arhitektura, anonim (XIV–XVII v.). Nalazi se u Starom gradu Kotoru, u sjeveroistočnom uglu Trga Sv. Tripuna. Palata je pripadala znamenitoj plemićkoj porodici Drago, koja je od XIII do XVIII v. dala puno značajnih ličnosti na polju kulture i umjetnosti, te ekonomskog i političkog života Kotora. Na osnovu podataka iz Prve knjige kotorskih notara, koja obuhvata period od 1326. do 1337, Jelena Drago, ćerka privrednika Medoša Tomina Draga, testamentom poklanja kotorskom biskupu Rajmundu veliku porodičnu zgradu (domus maior) blizu → Katedrale Sv. Tripuna. U testamentu se navodi i druga kuća na Trgu (domus de platea), koju Jelena ostavlja fratrima minoritima, za koju se pretpostavlja da je sadašnja Palata Drago. Palata Drago se sastoji iz dva dijela – starijeg sjevernog krila, koje ima odlike zrelog gotičkog stila XIV–XV v., i novijeg južnog, koji izlazi na Trg Sv. Tripuna, pregrađenog u renesansno-baroknom stilu. Palata je u sjeveroistočnom dijelu, preko dijela nad uličnim prolazom, povezana sa Biskupijom. Ima prizemlje i dva sprata. Na sjeveroistočnoj fasadi starijeg krila na prvom spratu je glavni ulaz, do kojeg vodi spoljašnje stepenište sa potpornim zidom obloženim kamenim pločama oker i crvene boje, dijagonalno postavljenim u šahovskom poretku. Fasada je zidana fino klesanim kvaderima kamena sa uskim fugama, a spratovi su podijeljeni kordon vijencima gotičke profilacije. Na prvom spratu su uz ulazni portal dvije monofore prelomljenog luka, koje u poljima iznad luka imaju grb sa zmajem – heraldičkim simbolom porodice Drago (lat. draco, draconis – zmaj). Na drugom spratu su trifora i dvije monofore. Na dijelu fasade starijeg krila, koje se nalazi iznad uličnog prolaza, prema Trgu, na prvom spratu je pravougaoni prozor renesansne obrade, sa grbom porodice Drago na natprozorniku i kamenom pločom koju nose tri konzole u obliku lavljih glava u nivou potprozornika. Iznad prozora je timpanon sa poprsjem anđela sa Hristovim monogramom. Na drugom spratu je raskošna bifora gotičko-renesansne stilizacije, na kojoj je takođe grb porodice. Nad uličnim prolazom je svod od sige, sa tri traveja krstastog oblika. Čeoni lukovi svoda leže na polukapitelima bogate dekorativne obrade, od kojih dva imaju zmaja na štitu. Na mlađem krilu palate prema Trgu, na drugom spratu je balkon sa kamenom balustradom, a nad vratima plitka luneta segmentastog oblika sa glavom anđela. Iznad prozora na prvom spratu je grb sa zmajem. Poslije nestanka porodice Drago, početkom XIX v., palata je pripala Opštini Kotor i imala je nakon toga javnu namjenu. Dugi niz godina služila je kao obdanište, a neposredno prije zemljotresa iz 1979. kao stambena zgrada. Nakon obnove poslije zemljotresa 1979, u njoj je smješten Opštinski/Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor. Prilikom restauracije palate, posebna pažnja je posvećena enterijeru, naročito velikoj „gotičkoj” sali na drugom spratu sjevernog krila palate, u kojoj je rekonstruisana i drvena tavanica po uzoru na originalnu. U palati je bilo više prostorija koje su bile oslikane, a ostaci zidnog slikarstva sačuvani su samo u prostoriji nad uličnim prolazom na prvom spratu.
Literatura i izvor: C. Fisković, „O umjetničkim spomenicima grada Kotora”, Spomenik, CIII, SANU, Beograd (1953), 71–101; J. Martinović, Sto kotorskih dragulja, Rijeka Crnojevića, 1995; A. Kapetanović, T. Rajić, B. Gligorić, Palate Boke Kotorske, Kotor 2008; S. Vučenović, Graditeljstvo Kotora, Kotor, 2012; Studija zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Prostorno-urbanističkog plana opštine Kotor, Kotor, 2015; R. Abramović, J. Karadžić, Palate grada Kotora i grada Perasta: nekada i sada, Kotor, 2017.
A. Kapetanović