Kotor, Katedrala Sv. Tripuna, arhitektura, slikarstvo, skulptura, anonim (IX, XII, XIV, XV, XVI, XVII, XVIII v.). Monumentalna romanička kotorska katedrala posvećena je Sv. Tripunu, maloazijskom mučeniku, zaštitniku grada Kotora. Istorija hrama seže do 809, kada je sagrađen martirijum Sv. Tripuna, zadužbina kotorskog plemića Andrije Saracenisa. Imao je vizantijsku osnovu upisanog krsta sa tri apside na istoku, spolja pravougaone, a iznutra polukružne. Nad središnjim travejom se uzdizala kupola. Sarkofag ktitora Andrije Saracenisa i njegove žene Marije stajao je u ovom martirijumu ili neposredno uz njega. Novi katedralni hram počeo je da se gradi 1124, a osvećen je 1166. Crkva je bila trobrodna bazilika sa tri polukružne apside na istoku. Srednji brod ima tri kvadratna traveja, kojima odgovaraju po dva u bočnim brodovima odvojenih naizmjeničnim redom stupova i pilona, kao i jedan polutravej na zapadu. Nad bočnim brodovima su empore, triforama otvorene prema glavnom brodu. Kupola se uzdizala nad srednjim travejom glavnog broda, dok su istočni i zapadni traveji presvedeni krstastim svodovima. Na zapadnom pročelju su postojale dvije romaničke kule-zvonici, a između njih je bio trijem sa tri luka, koja su nosila dva stuba. Zvonici su zamijenjeni baroknim u XVII v. i tada je izgrađena i nova zapadna fasada sa rozetom i portalom, a između dva zvonika poluobličasti svod sa terasom odozgo. U obnovama nakon razornih zemljotresa 1537, 1563. i 1667. kupola je uklonjena, podignuti novi svodovi (osim istočnog) i unutrašnjost barokizovana. Nakon zemljotresa 1729, uslijedili su novi radovi na Katedrali. Tada je izgrađen novi južni zid i obnovljena sjeverna apsida, a u oba bočna broda su podignuti novi svodovi. Na sjeveroistočnom dijelu bazilike nalazila se odaja za koju se pretpostavlja da je bila krstionica, kao i memorija Sv. Tripuna. Bila je prvobitno zasvedena krstastim svodom. Proširena je odajom na istoku i početkom XIV v. izgrađen je sprat iznad njih, namijenjen za čuvanje relikvija i drugih dragocjenosti. Do ovih odaja je vodilo stepenište. U kasnijim obnovama, u XVII i XVIII v., stepenište je zamijenjeno širim, relikvijar je preuređen, njegovi zidovi nadvišeni, a unutrašnjost preoblikovana u baroknom stilu. Mletački skulptor → Frančesko Penso Kabjanka oblikovao je u baroknom duhu riznicu. Podijelio je prostoriju u pet niša sa šest jonskih stubova. U središnjoj niši u mermernom sarkofagu, koji nose dva anđela a na vrhu Sv. Tripun u molitvenom stavu, bile su izložene relikvije Sv. Tripuna – slavna glava u relikvijaru (od XIII do XVII v.), te mošti u srebrnom kovčežiću, koji se datuje u sredinu XVI v. u vrijeme napada Hajrudina Barbarose na grad, a na kojem su prikazane scene mučenja Sv. Tripuna. Kabjanka je na osam polja u mermeru predstavio stradanje patrona Kotora. Prvobitna romanička arhitektura je spajala vizantijske i romaničke elemente. Na njenu osnovu uticala je trobrodna bazilika Sv. Marije Koleđate (→ Crkva Sv. Marije Koleđate, Kotor), koja je prije izgradnje Sv. Tripuna bila katedralna crkva Kotora. Ponovljen je tip bazilike, kao i ukupna širina i pojedinačne mjere brodova. Uočava se snažan uticaj benediktinske crkvene arhitekture italijanske provincije Marke sa kupolnim hramovima, koji imaju zvonike na pročelju prema uzoru ostvarenom na bazilici u Monte Kasinu, najslavnijem benediktinskom hramu. Ljepotom se ističu i klesani ukrasi bifora i oltarske trifore, kao i stilski nešto drugačiji reljefi na unutrašnjim triforama na emporama i na kapitelima. Prvobitno romaničko spoljašnje oblikovanje sačuvano je na dijelu istočne i sjeverne fasade kotorske katedrale. Apside su raščlanjene lezenama koje su u podstrešju spojene frizom slijepih arkadica. Fasade su zidane alternacijom sivkastog i ružičastog kamena. U vrijeme obnove Katedrale, u prvoj polovini XIV v., njena unutrašnjost je živopisana freskama u stilu pictura graeca (→ Grčki slikari). Godine 1331. prokuratori crkve Sv. Tripuna su se obavezali da će isplatiti sav rad grčkim slikarima, koji su bili angažovani na njenom živopisanju. Od nekadašnjeg bogatog fresko-slikarstva danas su sačuvani samo djelovi u oltarskoj apsidi i na potrbušjima lukova koji dijele bočne od glavnog broda naosa. Takođe, tragovi fresaka su otkriveni i nad prezbiterijumom, zatim u bočnim apsidama, na triforama, kupolnom vijencu, te na sjevernom zidu. Pronađeni su i ostaci fresko-maltera na polustubovima stubaca i na kapitelima. Freske u apsidi Sv. Tripuna otkrivene su 1897, nakon premještanja pomenute renesansne grobnice biskupa Tripa Bizantija sa zida glavne apside. U pitanju je sarkofag iz 1532. sa predstavom ležećeg biskupa, ukrašen glavama lavova, Bizantijevim grbom sa likom lava u hodu, te poprsjima Sv. Luke i Sv. Tripuna, zaštitnika istoimenih biskupa iz porodice Bizanti. Od nekadašnje apsidalne dekoracije sačuvani su fragmenti dvije kompozicije iz ciklusa Hristovog stradanja: Raspeće i Skidanje sa krsta. Ispod je motiv Dijeljenja haljina, koji je činio sastavni dio scene Raspeća. Može se pretpostaviti da je postojao sličan raspored scena kao što je to bilo u bolje očuvanoj fresko-dekoraciji apside Sv. Marije Koleđate. Ikonografski pripada vizantijskom slikarstvu doba Paleologa, dok stilski predstavlja preovlađivanje vizantijskih sa mjestimičnim gotičkim elementima. Crtež izrazito oštrih linija i uglastih draperija nešto je slabijeg likovnog dometa od onog ostvarenog u Koleđati. U naosu je sačuvano 12 figura svetih na potrbušjima lukova, prikazanih u paru sa latinskim natpisima. Na južnoj strani nižu se: Sv. Marija Magdalena, Sv. Marta, Sv. Margareta, Sv. Katarina, Sv. Agata, Sv. Tekla, Sv. Lucija, Sv. Klara. Na sjevernoj strani je očuvan manji broj figura: Sv. Avgustin, Sv. Ambrozije, Sv. Anastasija i Sv. Veneranda. Iz pisanog izvora se saznaje da se nekada nalazila i predstava Sv. Nikole. Srebrna oltarska pala – za glavni oltar u Katedrali izrađena je od 1441. do 1455. srebrna pozlaćena pala. Poznata su imena zlatara Ivana iz Bazela i Marina Adamova, koji su bili angažovani na njenoj izradi. Prekomponovana je u prvoj polovini XVII v., kada je dobila oblik koji se sastoji od tri friza sa figurama svetih pod arkadama i na vrhu sa prikazom Hrista na prestolu između Bogorodice i Jovana Krstitelja. Izvorno je mogla da ima dvostruki niz svetačkih likova.