Đurić, Veljko Šunja, istoričar umjetnosti (Cetinje, 1. X 1930 – Beograd, 15. VI 1997). Diplomirao je istoriju umjetnosti na FF u Beogradu (1956). Radio je kao kustos Umjetničke galerije Crne Gore na Cetinju (1956–1960), a od 1960. direktor je Zavoda za zaštitu spomenika Crne Gore na Cetinju. Obavljao je i funkcije: direktora Savjeta za prosvjetu i kulturu NRCG u Titogradu (1962); direktora Sekretarijata Savjeta za prosvjetu i kulturu NRCG u Titogradu (1963); savjetnika u Republičkom sekretarijatu za kulturu Srbije u Beogradu (1965). Seli se u Beograd, gdje od 1968. do 1981. radi kao direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije i, uporedo od 1978, kao savjetnik Vlade Srbije za poslove kulturnog nasljeđa. Od 1986. rukovodilac je arheoloških iskopavanja crkve na Ćipuru u okolini → Cetinjskog manastira. U stručnim časopisima i publikacijama objavljivao je radove na temu umjetničke kulture Crne Gore, među kojima je i knjiga Slikari i vajari Crne Gore 1900–1960 (1964). Dobitnik je Ordena rada III reda sa srebrnim vijencem FNRJ (1961); Medalje zasluga za narod FNRJ (1962); Medalje Srpske pravoslavne crkve (1969); Spomen-medalje Društva za čuvanje i podizanje spomenika ratnicima iz ratova do 1920. (1972); Jubilarne medalje sa diplomom Saveza društava konzervatora Jugoslavije (1975); Diplome Republičkog zavoda za zaštitu spomenika Srbije (1982); Jubilarne spomen-povelje za doprinos očuvanju kulturnog nasljeđa, povodom 150 godina zaštite spomenika kulture u Srbiji (1994).