Primorski neimari i klesari, arhitektura, skulptura (XIV v.). Među neimarima i klesarima XIV v. brojnošću i kvalitetom ističu se kotorski majstori. Na osnovu podataka iz relevantne arhivske građe, dolazi se do saznanja o njihovim imenima, a katkada i o objektima čiji su tvorci. Tako Hranoje i Bogoje, zidari i kamenoresci, rade 1327. trospratnicu Marina Mekše, a 1355. Dragoje i Milče grade i ukrašavaju veću kuću Mihaila Gere. Na nadgrobnoj ploči uzidanoj uz sjevernu fasadu kotorske → Crkve Sv. Luke čita se godina 1350. i ime kamenoresca Milena. Marko, kamenorezac iz Dubrovnika, radi od korčulanskog kamena više ukrasnih balkona za kuću vlastelina Miha Buće. Kao učenik kotorskog neimara Hranoja, javlja se Radoslav – sin Gojče iz Budve, a Dragoje kamenorezac uzima u službu Beloja Milanovića. Poznato je da Dragoje i Milče grade polovinom XIV v. više kuća u Kotoru. Veliki broj kotorskih i primorskih neimara razvija svoje aktivnosti u Dubrovniku: Stepoje (polovina XIV v.); Dragoje (1362); Đuro Dobrilović iz Perasta (1365); Živko Radostić (1366); Milenko Bersajev i Đura Stanković (1372). U Dubrovniku se radom ističu barski i ulcinjski neimari: Dragoš (1333); Milko i Radoje (1355); Miha (1341); Radoš Ivanov (1336); Bokša (polovina XIV v.) i dr.

Literatura: L. Thalloczy, C. Jireček, E. Sufflay, Acta Albanie I, Wien, 1913; J. Maksimović, Istorija Crne Gore, knj. 2, tom 1, Titograd, 1970; R. Vujičić, Srednjovjekovna arhitektura i slikarstvo Crne Gore, Podgorica, 2007.

A. Čilikov