Goldštajn, Marko Josip (Goldstein, Marco Giuseppe), hrv. fotograf (Sadagora, Ukrajina, 24. IX 1843 – Split, 14. VII 1930). U mladosti je došao u Trst, gdje je vjerovatno izučio fotografski zanat. Neko vrijeme djelovao je u Trstu i Kopru. → Nikola Andrović, koji je od 1874. u Zadru vodio fotografski atelje, prima ga za ortaka („Andrović & Goldstein”). U saradnji s Androvićem, nastalo je mnogo fotografija, a posebno se ističe Album svjetlopisni s opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja Frane Josipa I kroz Dalmaciju, snimljen u aprilu 1875. Serija fotografija iz ovog albuma nije samo ostvarenje jednog vrijednog dokumenta (u kojem se prvi put na fotografiji srijeću vedute i panorame Kotora, Risna i Perasta), već se može smatrati i najranijim pokušajem foto-reportaže zabilježene u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Andrović i Goldštajn, fotografišući, prate cara na cijelom putu tokom dočeka u Šibeniku, Splitu, Sinju, Omišu, Hvaru, Visu, Dubrovniku, Kotoru, Risnu, Perastu i Dragalju. Album sadrži 24 albuminske fotografije, a propratni tekst štampan je u tri verzije: hrvatskoj, italijanskoj i njemačkoj. Izdavač je označen kao „Svjetlopis Andrović-Goldstein – U Zadru”. Po jedan luksuzno opremljen primjerak poslat je caru i njegovom sinu, prijestolonasljedniku Rudolfu. Za taj poduhvat carski dvor ih je nagradio sa dvadeset zlatnih dukata. Boki Kotorskoj posvećeno je dosta prostora ne samo zbog njene vizuelne atraktivnosti, nego vjerovatno i zbog Androvićevog sentimentalnog odnosa prema njoj. Album svjetlopisni je djelo vrlo čvrstog i dosljedno sprovedenog koncepta. Uz vješt način snimanja svečanih dočeka cara u pojedinim mjestima, ukazivanja na bogatu arhitektonsku baštinu i na prirodne ljepote, autori su spretno iskoristili priliku da skrenu pažnju na moderna pregnuća tadašnje Dalmacije. Bez obzira na dokumentarnost, sve je na ovim fotografijama – od teatralne režije do ritualnih načina snimanja – sračunato na to da se stvori što dublji utisak o beskrajnom povjerenju podanika u stabilnost Carevine. Nakon ovog posla, partneri se razilaze. Josip se oko 1880. nastanjuje u Splitu, gdje je 1886. dobio koncesiju za vođenje fotografske radionice. Nakon njegove smrti, posao preuzima unuka Violeta Goldštajn.

Literatura: D. Kečkemet, Židovi u povijesti Splita, Split, 1971; N. Grčević, Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj, Zagreb, 1981; D. Kečkemet, „Goldstein, Marko Josip”, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 2002; M. Đurić, Istorija fotografije Crne Gore od 1840. do 1940. godine, Podgorica, 2013.

M. Đurić