Andrija Krstulović, karijatide, Njegošev mauzolej, Lovćen
Krstulović, Andrija, hrv. vajar (Split, 5. X 1912 – Split, 4. VI 1997). Diplomirao je na ALU u Zagrebu (1934). Bio je profesor na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (1948–1958) i VPŠ u Splitu (1959–1983). U početku je klesao u kamenu i granitu lirske motive pod uticajem → Ivana Meštrovića (Sanjarenje, 1941). Realistička interpretacija ljudskog lika, skulpture simboličko-geometrijske stilizacije (Polibov pas, 1972), te kipovi zaobljenih volumena (Kupačice, 1978), mijene su registrovane u njegovom definisanju vlastitog likovnog izraza. Od 1970. modelirao je sitnu plastiku u terakoti. Vanrednim „osjećajem za ravnotežu volumena i monumentalnu formu Krstulović je izradio u kamenu, bronci i drvu više reljefa, portreta i figuralnih kompozicija”. Njegova Djevojka sa jaretom (1963), izrađena u egipatskom crvenom granitu, u vlasništvu je britanske kraljice Elizabete II. „Majstor dlita”, kako su ga zvali, godinama je sarađivao sa hrvatskim i evropskim vajarem I. Meštrovićem, čije je ideje materijalizovao u voluminozne granitne skulpture (karijatide za Spomenik neznanom junaku na beogradskoj Avali i dr.). Po Meštrovićevim nacrtima isklesao je u Splitu (1954–1958), iz monolitnog granita, impresivnu skulpturu Petra II Petrovića Njegoša (tešku 28 t) i figure dvije Crnogorke – karijatide (visine preko 4 m) za Mauzolej na Lovćenu. Impozantan Njegošev monument morem je transportovan na jug legendarnim brodom-dizalicom „Veli Jože” (div iz priče Vladimira Nazora). Imao je jednu samostalnu izložbu (retrospektivu) u splitskoj Palači Milesi (1992). Učestovao je na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti”, Zagreb (1938–1939); na I izložbi hrvatskih umjetnika, Zagreb (1940); na izložbi „Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije” (1946–1948) i na izložbama ULUH-a. „Prizori zaustavljeni u vremenu” retrospektivna je izložba skulptura i crteža (omaž), Cetinje, 2016. Ciklusom javnih skulptura (Palom pomorcu, 1958; Osmijeh suncu – Buđenje, 1963; Pravda, 1974) na osoben način dekorisao je i obogatio grad Split, koji mu je 1982. dodijelio Nagradu za životno djelo.
Literatura: Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, MCMLXIV; Likovni leksikon, Zagreb, 2014.
N. Martinović