Tomašević, Jelena, multimedijalna umjetnica (Titograd, sada Podgorica, 14. VII 1974). Diplomirala je 2003. na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, gdje je i magistrirala 2007. Docent je na AU u Trebinju od 2018. Od svojih umjetničkih početaka, emancipovala je i radikalno transformisala svoj primarni medij (slikarstvo) njegovim divljim sparivanjem sa „neumjetničkim/neslikarskim” medijima, tehnikama, materijalima. I njena živa, ordinarna iskustva, poput vožnje automobila, bicikla ili treninga, dobila su integritet performativnih umjetničkih činova, a reprezentacijska „upisivanja” njenog tijela u pseudodokumentarne (Trice, 2002) ili u konstruisane scenične foto-prizore/slike (I Love Montenegro II, 2003) predstavljaju provokativno i angažovano „upisivanje” u tijelo aktivne društvenosti. Sidrišta i sjemeništa njene umjetnosti, „bijele slike”, svojevrsne su mrtve prirode, bijeli vrtovi, u kojima vlada čudna suša prije nego izobilje, pod čijim hladnim suncem niču, kao čudno rastinje kojemu se ne zna ni porijeklo ni sudbina, ljušture-kuće, ljudi-prividi i predmeti pervertiranih funkcija i pozicija – svi prizvani samo crnim konturama i oskudnim bojama. U tim prostorima ispunjenim prazninom, dejstvo sila prirode je samo iluzija: poznati sklop prostor – vrijeme ne postoji, zakoni teže, perspektive i kauzaliteta nemaju dejstvo i suštinski se u njima ništa i ne dešava i to nedešavanje, u stvari, jedina je njihova drama. Te „bijele egzistencije”, ti posni životi bića i stvari plutaju u „blaženoj indiferentnosti”, u vječitom osciliranju između mogućnosti i osujećenosti. U svijetu (ovih) slika, lišenom gravitacije ali i središta i oslonca, nema pada ali ni leta, postojanje je plutajuća egzistencija bez pravca i orijentira, jedna bijela sreća kao nepodnošljiva lakoća postojanja i podnošljiva lakoća smrti. Oblike, situacije, atmosferu i semantičku slojevitost ovih slika umjetnica konvertuje i projektuje u druge medije: u video-rad (Just Kidding, 2007) i u multimedijalne instalacije (Guilty Knowledge, 2019; Mixed Memmory, 2017; Object of Punishment, 2013; Thought, 2010. itd.), u stvarne prostore i opipljive objekte sačinjene od predmeta koji kao da su „ispali” iz ovih slika. Iščupani iz svojih regularnih operativnih mehanizama i sistema, kako materijalnih tako i značenjskih, ti stvarni predmeti i njihove nove konstelacije lišavaju posmatrača iluzije (pre)poznavanja njihovog porijekla i funkcije i bacaju ga u „pakao” nemogućnosti određenja kako njihove, tako i sopstvene „razumne” i jasne svrsishodnosti. Važnije samostalne izložbe: „Joy of Life II”, Thrust Projects, Njujork (2006); „Now That We Have Gone As Far As We Can Go...”, Galerie Conrads, Diseldorf (2007); „Just Kidding”, Artopia Gallery, Milano (2007); „Now That We Have Gone As Far As We Can Go...”, Galerie Conrads, Diseldorf (2007); „Just Kidding”, Gallery Thrust Projects, Njujork (2008); „Apparent Servitude”, Artopia Gallery, Milano (2010); „Just Kidding”, Galerie Herrenhausen, Hanover (2010); „Object of Punishment”, Galerie Perpetuel, Frankfurt (2013); „Burden of Proof”, Galerie Perpetuel, Frankfurt (2016); „Life Interest”, Handel Street Projects, London (2016); „Mixed Memories”, Rita Urso Gallery, Milano (2019). Važnije kolektivne izložbe: „In the Gorges of the Balkans”, Kunsthalle Fridericianum Museum, Kasel (2003); „Eros malog prestupa”, paviljon Srbije i Crne Gore, 51. Bijenale savremene umjetnosti u Veneciji (2005); „Montenegrin Beauty”, Künstlerhaus Bethanien, Berlin, Motorenhalle, Dresden, CZKD, Beograd, Citadela, Budva (2005. i 2003); „Collapsible Monuments”, Thrust Projects, Njujork (2006); 47. Oktobarski salon, Beograd (2007); „Cross the Line”, Galerie Conrads, Diseldorf (2006); „East to West, AP4-ART, Ženeva (2006); Quartett/Vier Biennalen im Spiegel grafisher Blatter, Tanas, Berlin (2008); 49. Oktobarski salon, Beograd (2008); „Best Regards from the Blind Spot”, Centro Cultural Montehermoso, Vitoria-Gasteiz (2008); „Gender Check”, MUMOK Museum, Beč (2009); „Gender Check”, Zacheta National Gallery of Art, Varšava (2010); „The Rise and Fall of Excess Culture”, Stux Gallery, Njujork (2010); „Subjective Maps/Disappearances”, National Gallery of Island, Rejkjavik (2013); „Intimate Transgressions”, White Box, Njujork (2015); „Wo das Gras Grüner ist”, Kunstmuseum, Lihtenštajn (2015); „Recycling Religion”, White Box, Njujork (2016); „Concrete+Clay”, Beacon Bureau at Roaming Room, London (2017); „Burden of Proof”, Autostrada Bienale, Prizren (2017); „Art of the Postcard”, Handel Street Projects, London (2017); „Cold Winds from the Balkans”, Pera Museum, Istanbul (2017); „White Anxieties”, Whitebox Art Center, Njujork (2018). Dobitnica je brojnih nagrada u zemlji i inostranstvu, a njeni radovi se nalaze u važnim inostranim i domaćim kolekcijama. Predstavljeni su na 13 umjetničkih sajmova širom svijeta. O njenom radu pisali su: Linda Nochlin, Jean-Christophe Ammann, → Svetlana Racanović, Darian Leader, Jovana Stokić, → Petar Ćuković, Gaetano Centrone, Gabriella Serusi i dr., a o njoj je snimljen i dokumentarni film Objects of Punishment (2015). Članica je Odbora za likovne umjetnosti CANU (→ Crnogorska akademija nauka i umjetnosti).