Prelević, Ivanka Vana, vajarka, scenografkinja (Titograd, sada Podgorica, 15. XII 1965). Diplomirala je 1990. i magistrirala 1995. na FPUD u Beogradu, odsjek Vajarstvo, u klasi prof. → Miodraga Živkovića. Na istom fakultetu magistrirala je 2006. na odsjeku scenografije, u klasi prof. G. Zarića. Od 1995. zaposlena je u CNP-u u Podgorici kao vajarka. Profesionalno se bavi scenografijom (pozorište, televizija, animirani i igrani film), lutkarstvom i kostimografijom. Bila je angažovana na TV Atlas kao scenografkinja (2006–2010). Njeno djelo predstavlja jedinstven spoj lirske topline „ženskog pisma” (izložba „U snu san”, Podgorica, 2015) i angažovane umjetnosti (izložba „Recikliranje s(a)vjesti”, 2010). Kroz semantičku višeslojnost i snagu plastičnog izraza otisnula se u istraživačku avanturu eksperimentisanja sa materijalima, traganju za idealnim formama, koje su, transkribovanjem u pojmovno, postale nešto više od sublimacije viđenog. Skulpturu, kao apeiron, u kombinaciji sa kolorističkim intervencijama, enformelskim materijalom, pojačanim slikarskim poljem dejstva, preobražava u skulpturu – sliku – objekat (Savijena forma, Spajanje, Proboj, Razdvojeni oblici). Kombinacija različitih materijala (terakota, kamen, metal, drvo, žica, kanap, pamuk, bojeni pigment, karton, plastika...) i formi u smislu postizanja odnosa čvrsto – meko, statično – dinamičko, tipični su za njen rad, čija likovna traženja pripadaju novim vizuelnim medijima. Materijal pod njenim rukama poprima nesvojstvene karakteristike, metal se gužva kao platno, papir simulira težinu kamena, terakota fleksibilnost poliestera, cement lakoću bojenog pigmenta, pamuk eteričnost oblaka. Na objektima i instalacijama iskazuje svoj stav prema aktuelnoj društvenoj stvarnosti – komentarisanjem kvaliteta savremenog života u cilju buđenja moralne savjesti i svijesti čovjeka današnjice, prije svega u domenu ekološke i ideološke problematike (Parakliktički pejzaži, 2004 – gas-maske, kese za usisivače...; Ogledanje sjenke, 2009; Zastave, 2010–). Svoja iskustva u domenu fleksibilnosti materijala i njegovih prirodnih i simboličkih svojstava (pamuk, drvo) prenosi na područje mentalnih podsvjesnih aktivnosti (U snu san, 2015, 2017). Radi interaktivnu instalaciju (gradski park u Podgorici). Samostalno je izlagala na preko 20 izložbi: Beograd, Kotor, Tivat, Herceg Novi, Nikšić, Budva, Cetinje, Pariz, kao i na brojnim grupnim izložbama u Crnoj Gori i inostranstvu: Srbija, Belgija, Ukrajina, Slovenija, Kanada, Austrija, Hrvatska, BiH, Bugarska, Kosovo, Italija. Nagrade: Nagrada II Podgoričkog salona (1995, 2002, 2004); Nagrada Hercegnovskog zimskog salona (1996, 2002); Nagrada „Pivo Karamatijević”, Pljevlja (2006); Nagrada CSUCG, Podgorica (2012); Nagrada za intermedije na 12. Međunarodnom bijenalu minijature, Gornji Milanovac (2014); Grand Prix Crnogorskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (2014); nagrada na konkursu Sinhro-Art konstrukcija, Porto Montenegro, Tivat (2016); Godišnja nagrada CNP-a (2016). Dobitnica je stipendije CNP-a „Velibor Bucko Radonjić” za scenografiju (2002). Članica je ULUCG-a od 1992.