Pejović, Radovan Riječki, slikar (Dodoši, Cetinje, 3. XI 1946 – Kotor, 2001). Završio je 1966. → Umjetničku školu u Herceg Novom. Usavršavao se u Parizu (1978). Diplomirao je istoriju umjetnosti na L’École Nationale des Beaux-Arts u Parizu. Studijski je boravio u Italiji, Švajcarskoj, Francuskoj, Španiji, Austriji i Njemačkoj. Nadrealnim, fantazmagoričkim predstavama Pejović oživljava nostalgičan svijet djetinjstva provedenog pored Skadarskog jezera. Na slikama reprodukuje priče vezane za narodne praznovjerice, sujevjerje i neobjašnjive događaje (Osveta popa Radosava, 1968). Naseljava ih jezerskim vilama (Začetak bijelog koša, 1972), vukodlacima, vilenjacima, razgranatim drvećem, poput živog organizma, iz kojeg se rađaju i u kojem tavore ljudske, životinjske i ptičje prikaze. Metamorfoze čovjeka u drvo ili drveta u čovjeka njegovo slikarstvo povezuju sa terminom arborizam. Slikao je na platnu, drvetu (u formatu ikone), rjeđe na zečjoj koži. Irealnim osvjetljenjem, lazurnim namazima, tonskim nijansiranjem stišane i pročišćene kolorističke game svedene na plave, zelene i žute valere, preciznim crtežom, stvara plastičke strukture i metafizičku atmosferu prožetu blagom melanholijom. Isti motivski sadržaj javlja se na brojnim crtežima na kojima formira ekspresivno pokrenute mase – klupka, u kojima se prepliću ljudska obličja, ptice, životinje, drvo sa suvim granama i korijenjem, biljke. Radio je malu plastiku u kamenu. Samostalno je izlagao u: Beogradu, Titogradu, Herceg Novom, Cetinju. Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Nagrade: Nagrada Cetinjskog likovnog salona „13. novembar” (1978); Nagrada Internacionalnog likovnog salona u Banjaluci (1977); Nagrada Hercegnovskog zimskog likovnog salona (1981); Specijalna nagrada na Salonu „Žan Terzijef” u Brasi, Francuska (1978). Bio je član ULUCG-a od 1970.