Pavlović, Marko Antun, hrv. klesar i graditelj iz XVII v. (?–?). Izdanak je ugledne porodice kamenorezaca i graditelja iz Korčule, koja je tokom XVI, XVII i XVIII v. klesala arhitektonske djelove za katedrale, crkve i samostane, palate i ljetnjikovce u Dubrovniku, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, a dopremali su kamen i na Krf. U dokumentima je zabilježeno da je Pavao Pavlović 1591. radio na popravci svoda → Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru. Nakon razornog zemljotresa 1667, crkvene vlasti i građani Kotora preduzimaju obnovu Katedrale, čiji su romanički zvonici i zapadna fasada bili srušeni. Tokom obnove, koja je trajala 12 godina (1671–1682), podignuto je novo zapadno pročelje s galerijom iznad trijema i zvonicima, izgrađeni su novi mermerni oltari, poručen zavjetni srebrni oltar i liturgijski predmeti. Korčulanski majstori (→ Karlić, Frano i Ivan; → Azali, Toma) dopremaju kamen i grade Katedralu. Glavni majstor obnove bio je Marko Antun, koji je klesao i donosio djelove za zvonike, pročelje, trijem, terasu, zidne vijence, okvire za prozore zvonika, stubiće ograda, djelove luka nad trijemom. Njegov potpis na računima od 1674. do februara 1677. svjedoči da je bio zaposlen više od ostalih Korčulana sa kojima je sarađivao. Za izradu rozete na zabatu, sa 15 zraka ukrašenih floralnom ornamentikom, opervažene bogato rezanim okvirom, koja je dovršena 15. IV 1677, isplaćen je 1674. i 1677, a 1674, zajedno sa → Nikolom Pavlovićem, za novi luk nad trijemom. U duhu tradicije porodične radionice i načela dalmatinskog graditeljstva, kao i urbanističkog nasljeđa Kotora, obnavljao je izgled stare katedrale i njegovao motive karakteristične za romaničku i gotičku umjetnost (lozice s pticama i puttima, okrugli cvjetovi, trougaoni listći...). Ipak, zvonici, naročito istočni, s otvorenom lođom na četiri luka, galerija, odnosno terasa iznad zasvedenog trijema između dva zvonika, kao i ograde na trijemu, terasi i loži istočnog zvonika, dali su barokni pečat pročelju Katedrale. Barokni obrisi Sv. Tripuna uticali su na razvoj ovog stila u bokeljskom graditeljstvu.

Literatura: I. Stjepčević, Katedrala sv. Tripuna u Kotoru, Split, 1938, 14, 69, 72; C. Fisković, „O umjetničkim spomenicima grada Kotora”, Spomenik SAN, CIII, 1953, 74; C. Fisković, „Stilska zakašnjenja na stolnoj crkvi u Kotoru”, PPUD, 16/1, 1966, 242–244; M. Čanak Medić, Z. Čubrović, Katedrala svetog Tripuna u Kotoru: istorija, arhitektura, arhitektonska plastika i liturgijski nameštaj, Kotor, 2010, 43–67, 68–204; A. Belan, Sveti Tripun i njegova Katedrala, Zagreb, 2011, 17–22.

S. Brajović