Obradović, Milutin, slikar (Bijelo Polje, 8. VII 1979). Diplomirao je na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, u klasi prof. → Smaila Smaja Karaila (2002). Tema njegovog slikarstva fantastične poetike i ekspresivnog izraza je predstava konja – personifikacija Bukefala, koji otvara prostor nesvjesnom, i Pegaza – simbola pjesništva. Kao podsvjesni inspirativni izvor, konj u slikarstvu M. Obradovića povezuje bajkoviti svijet i uspomene iz djetinjstva sa tajnama vječnosti. Preko njega umjetnik je ispoljavao svoja unutrašnja stanja: sakrivene strasti, ljubav, sreću, melanholiju, tugu, polazeći od premise da konj nije samo emanator energetske neobuzdanosti i neukrotive snage, već i gracioznosti, smirenosti, ljepote, krotkosti. Kao atribut skrivenih misli i emocija umjetnika, više se javlja kao slutnja, nagovještaj, nego kao konkretna forma. Figura/figure koje nekad situira u prepoznatljiv krajolik, gube se u fantazijama satkanim od cvijeća, lišća, bisera i folkolornih elemenata etnografskog nasljeđa. Njegov likovno-jezički vokabular karakteriše ekspresivan izraz, raspjevan i raskošni kolorit, linearna arabeska, igra ornamentalnih šara i formi sa narativnim podtekstom. Zagonetnost sadržaja usložnjava nazivima slika: San koji vezem njenom kosom, Kad svima poklonim po jedno zrno tajne, Uspomene dišu ukusom zelenih sećanja. Bavi se mozaikom i video-performansom (Dodir i nemir). Piše i poeziju. Samostalne izložbe: ciklus Dodir za ljubav – Petrovac, Bečići, Bijelo Polje, Podgorica, Kotor, Budva Novi Sad, Beograd, Perast, Tivat (2002–2016); ciklus Običan malecki san – Lučani, Beograd, Risan, Podgorica, Bar, Kotor, Ljubljana, Sarajevo, Firenca (2015–2018); ciklus Izgubljena pisma (Beograd). Kolektivne izložbe: Bijelo Polje, Pariz, Novi Sad, Cetinje (XIII Novembarski salon, 2015), Podgorica, Milano, Kremona (Svjetska izložba, Palata Rocca Sforzesca, 2016), Pariz (Luvr, video-izložba sa 5 eksponata na svjetskoj izložbi, 2016), Rim (Bramanteova palata, 2017); Firenca (XII Bijenale, 2019). Nagrade i priznanja: Jubilarna nagrada „Bjelopoljsko slikarsko proljeće” (2002); nominacija za „Palm Art Award”, Lajpcig (2016); Nagrada „Mikelanđelo Karavađo”, International Award Caravaggio Experience, Palata Bramante, Rim (2017).
Literatura: S. Slovinić, „Milutin Obradović”, Ars Libris (1999–2012), Podgorica, 2013, 449–450; A. Popović; M. S. Sirajski, R. Čečović, B. Ković, „Milutin Obradović – Tekstovi”, Portal Montenegrina, Kulturna kapija Crne Gore, 21. V 2019.
Lj. Zeković