Medović, Celestin Mato, hrv. slikar (Kuna na Pelješcu, 17. XI 1857 – Sarajevo, 26. I 1920). Kao franjevac, učio je slikarstvo u Rimu (1880–1886), potom na ALU u Minhenu (1888–1893). Njegov egzistencijalno-stvaralački krug vezan je za grad Sv. Vlaha – Dubrovnik, Kunu na Pelješcu, Zagreb i Beč. Slikarstvo mu obuhvata mnoštvo religioznih i istorijskih sižea, portreta, mrtvih priroda i pejzaža. U početku je slikao u duhu minhenskog akademizma (pompezan dekor, forsirani aranžman, teatralna patetika). Pod uticajem → Vlaha Bukovca, kojeg upoznaje 1895. u Zagrebu, paleta mu postaje „svjetlija i šarenija, a tehnika slobodnija”. Mnogi radovi su mu reprodukovani u velikom broju (Dolazak Hrvata, Splitski sabor i dr.). Posljednje godine živio je u osami na Pelješcu, slikajući tehnikom, nalik na poentilizam, tamošnji jedinstveni i bajkoviti pejzaž, te „njime otvorio put modernomu hrv. pejzažnom slikarstvu”. Posredstvom Petra Nikolića, trgovca umjetninama iz Zagreba, boravi 1897. na Cetinju. Crnogorska štampa pozdravila je dolazak „čuvenog slikara” na Cetinje, koji je sa prefinjenim rafinmanom naslikao portrete vladarskog para, pa ga je knjaz Nikola odlikovao Danilovim ordenom IV stepena. Crnogorski vladar prikazan je otmeno i elegantno kao sjedeća polufigura, gologlav i odjeven u raskošni nacionalni kostim. Suptilnim psihološkim poniranjem i koncentracijom pažnje na fizionomiju, portret je realizovan u ravni emocionalnog realizma. On nosi jednu duboko ličnu poemu, otkrivajući mudrog čovjeka i stoika, u čijem držanju ima aristokratske superiornosti duha, a u bistrom vladarevom pogledu lebde sudbina i volja. Ratničku vrlost i državnički prestiž potenciraju mnoga odlikovanja kojima je ukrašen. Knjažev i knjeginjin portret umnožili su slikarski renome Medovića. Nije poznato da je ovaj slikar kultivisanog rukopisa radio i kompozicije sa crnogorskom tematikom.