Macanović, Momčilo, slikar, vajar (Nikšić, 1966). Diplomirao je na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, odsjek Vajarstvo, u klasi prof. → Pavla Pejovića (1993). Studijski je boravio u Španiji (2000). Njegovo likovno djelo, koje pripada metafizičkom slikarstvu i magičnom realizmu, karakteriše topla, mediteranska atmosfera, figurativni prosede, intenzivni svjetlosni lazuri, rafinirani kolorit, bravurozan crtež. Njegovo vajarsko obrazovanje odražava se u njegovim slikama, koje djeluju trodimenzionalno. Radi u hiperrealističkom maniru. Ambijent Boke, dokolica, svakodnevica malih primorskih mjesta, arhitektura i enterijeri bokeških kuća, poznanici i prolaznici, „obični”, „mali” ljudi i njihovi svakodnevni poslovi i „zanimacije”, teme su Macanovićevih slika, koje umjetnik fotografski kadrira i detaljno opservira u svom slikarskom djelu, ne prepuštajući ništa slučaju. Scenični prizori, građeni na igri svjetlosti i sjenke, zeleno-plavoj, okercinober gami, dočaravaju metafizički štimung. Patina prošlih vremena i savremenost određuju predmetni sloj njegovih slika, u kojima dominiraju: oldtajmeri, fiće, „bube”, stara bicikla, barke, koče i slični primorski aksesoari (Koča, Fića, Prvomajski trg, Spomenik, Veliki atelje, Pecaroš, Dvorište, Dokolica, Bonaca, Bitva, Bicikl). Samostalne izložbe: Beograd (1997, 2003, 2009, 2010); Tivat (1997, 2002); Kotor (1997); Herceg Novi (1998); Podgorica (1999, 2008, 2012); Budva (2004); Pljevlja (2004); Ljubljana (2007); Kopar (2008); Nikšić (2008); Bar (2009). Kolektivne izložbe: „Recentno crnogorsko slikarstvo”, Galerija Parlamenta Austrije, Beč, Grac, Linc (2000); „Memorije i relacije”, izložba prve generacije Fakulteta likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, Galerija „Pizana”, Podgorica (2015). Dobitnik je I nagrade za skulpturu, FLU, Cetinje (1993) i Nagrade za slikarstvo „Ex-tempore”, Piran, Slovenija (2005). Član je ULUCG-a od 1994.