Ljumović, Joveta, vajar (Starčevo, Pančevo, 14. XI 1967). Srednju stručnu školu, odsjek Industrijski dizajn, završio je u Titogradu (1986). Studirao je na FF u Nikšiću, odsjek Likovno vaspitanje. Završio je → Fakultet likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, odsjek Vajarstvo, u klasi prof. → Pavla Pejovića (1994). Studijski je boravio u Poljskoj, Velikoj Britaniji i Srbiji. Od 1994. radi u Umjetničkoj koloniji u Danilovgradu. Vajar animalističkog opredjeljenja i lirske poetike. Radi u kamenu, poštujući njegova prirodna svojstva – bogatstvo struktura, tekstura i kolorističkih nijansi, koje njegovim skulpturama daju posebnu perceptivnu i energetsko-vitalističku magiju. Ptice (Soko, 2007; Noćna ptica, 2009; Gavran, 2011), šćućureni zec, sklupčana mačka, žaba, bijeli medvjed i dr., definisani su stilizovanom formom zatvorenih ritmova i uglačanog volumena preko kojeg prenosi unutrašnje treptaje ili na njemu interveniše formama koje simuliraju svojstva prirodne materije: krzno, perje. Njihove unutrašnje tenzije i animalnu snagu izražava stavom i pokretom tijela koje zadržava svoja anatomska svojstva i organske oblike. Na skulpturama kojima tretira dio životinjskog ili ptičjeg tijela sintetiše formu do apstraktno-asocijativne znakovnosti (Claw, 2011; Dodir, 2011; Škarpina, 2017). Priroda kao ontološka konstanta na kojoj temelji svoj likovni izraz „prisutna” je na izložbama (2011) kao video-zapis kojim iskazuje svoje divljenje i ljubav prema ornitologiji, prateći let sokola iznad panoramskih predjela zavičajnih Pipera i Bjelopavlićke ravnice. Pored kamernih djela, autor je spomen-obilježja prof. dr Zaharina Grigorija Antonoviča (bista, mermer) u Danilovgradu. Samostalno je izlagao u Podgorici (2011, 2018); Tivtu (2012, 2016); Pljevljima (2019). Učestvovao je na preko 70 grupnih izložbi. Dobitnik je Nagrade „Milunović, Stijović, Lubarda” za skulpturu, ULUCG (2011). Član je ULUCG-a od 1994.