Stevan Stevo Lepetić, Jovo Marić i prijatelji, 1946.
Lepetić, Stevan Stevo, fotograf, snimatelj (Herceg Novi, 15. XII 1921 – Herceg Novi, 24. XII 2007). Fotografiju počinje da uči sa 14 godina u ateljeu → Feliksa Laforesta u Herceg Novom, sve do dobrovoljnog odlaska u NOB. Kao borac, pored bitaka sa puškom u ruci, „ratovao” je i sa svojim foto-aparatom „lajkom”. Za fotografisanje u najvišim okršajima imao je podršku komesara brigade Mata Petrovića. Snimajući, pratio je i Bokešku udarnu brigadu po Jugoslaviji. Fotografije borbe na Ledenicama (1944) izlagane su i na njegovim izložbama ratne fotografije u Đakovici i Beogradu. Oslobođenje je dočekao u Skoplju kao šef foto-sekcije Pete armije. Poslije demobilisanja 1946, pridružio se foto-sekciji Predsjedništva Vlade Crne Gore u Cetinju. Godine 1945. na Cetinju je oformljena Direkcija filmskog preduzeća Demokratske Federativne Jugoslavije za Federativnu Republiku Crnu Goru. Rukovodilac Odjeljenja za film → Anton Tonći Lukateli, slikar i dobar poznavalac fotografije, sakuplja ekipu koju su uglavnom činili fotografi: Božo Rabrenović, Niko Krstićević, → Jovo Marić, Miška i Zora Đorđević, → Čedomilj Čedo Kušević, Karlo Martineti, Stevo Radović, Aleksandar Vesligaj, → Slavko Vukčević. Nakon II svj. rata, Crna Gora nije imala stručnjaka za film, pa su poznavaoci fotografije često upućivani na specijalističke kurseve. Na prijedlog Antona Tonćija Lukatelija, predsjednika Komisije za kinematografiju, Lepetić odlazi u Prag na školovanje za filmskog snimatelja u studiju „Barandov”. Po povratku iz Praga (1948), snima prvi dokumentarni žurnal buduće kinematografije Mjesečni pregled Crne Gore. Za rad na filmu dobitnik je više nagrada i ordena. Zbog fotografisanja za potrebe izrade monografije o Njegošu dr Jevta Milovića, obilazi Trst, Rijeku, Split. Njegovu fotografiju karakteriše stamena kompozicija. Bavio se i turističkom fotografijom.
Literatura i izvor: M. Đurić, intervju sa Stevom Lepetićem, Pobjeda, Podgorica, 2003; G. Kastratović, Istorija crnogorskog filma, Podgorica, 2006.
M. Đurić