Kabjanka, Frančesko Penso (Ca’bianca, Francesco Penso), ital. skulptor (Venecija, 1665 – Venecija, 1737). Stvarao je skulpture, tabernakle i reljefe za crkve San Michele in Isola, Santa Maria Gloriosa dei Frari, Dei Gesuiti, Santi Simeone e Giuda, za Arsenal i Patrijarhalno sjemenište u Veneciji, kao i za Ljetnju baštu u Sankt Peterburgu. Tokom 1702. i 1703. bio je gost vlasteoske porodice Sorkočević u Dubrovniku, za koju je izradio oltar Gospe od Karmena u Crkvi Male braće. U Kotor dolazi 1703/04. i sa svojom radionicom od deset pomoćnika, od kojih su trojica majstori, među kojima je najugledniji Mafio Torezini, izvodi svoja najzrelija djela u riznici Katedrale (→ Katedrala Sv. Tripuna, Kotor) i crkvama Sv. Klare i Sv. Josipa. Dovođenje uglednog venecijanskog skulptora potvrđuje promišljenu patronatsku politiku crkvenih vlasti i, posebno, predstavnika aristokratije, posvećenih oporavku grada od razornog zemljotresa 1667. O djelatnosti Kabjanke u Kotoru svjedoče testamenti, računi i dokumenti sudskog procesa protiv jednog sveštenika, koji je, uprkos crkvenoj zabrani, kartao u kući u kojoj je umjetnik stanovao. Kapelu relikvijara u Katedrali Kabjanka je izveo o trošku patricija Ivana Bolice i njegove supruge Vinke, rođene Buća (Bucchia), od 1704. do 1708. Ovaj nukleus pobožnosti Boke Kotorske, u kome su vjekovima sakupljane i izlagane relikvije, bio je teško oštećen u zemljotresu. Novo svetilište, do kojeg vode monumentalne stepenice, kreirano je u obliku polukruga i omeđeno gvozdenom ogradom, izrađenom u Veneciji 1652. za staru riznicu. Unutrašnjost je izvedena u kombinaciji bijelog i crvenog mermera, koji, zajedno sa intenzivnom crvenom bojom gvozdene ograde, simboliše žrtvu i prolivanje krvi ranohrišćanskog mučenika i zaštitnika Kotora – Sv. Tripuna. Prostor je polustubovima podijeljen na pet niša: u četiri, koje su bile obložene srebrom, pohranjeno je više desetina srebrnih i pozlaćenih relikvijara, kao i onih od drveta i stakla, nastalih tokom prethodnih pet vjekova u venecijanskim i lokalnim radionicama; u petoj je mermerni kovčeg koji nose anđeli, iznad kojeg je bijela mermerna figura Sv. Tripuna u činu molitve, lica podignutog nagore. Ova niša, zbog dragocjenosti čuvanih u njoj – djelova tijela kotorskog zaštitnika i čestica Časnog krsta – okosnica je složenog vizuelnog programa Kapele. U nižoj zoni Kapele su mermerni reljefi sa dramatičnim prikazima mučenja i ubistva Sv. Tripuna, a u gornjoj, na kapitelima stubova, figure anđela i, iznad njih, tamnoplavi svod posut zlatnim zvijezdama. Svjetlo koje dolazi sa četiri polukružna prozora, kao i sa okulusa iznad stepeništa, imalo je značajnu ulogu u kreiranju ovog svetog prostora, izrazitog primjera baroknog bell composto (lijepe cjeline), principa multimedijalnog komponovanja različitih materijala, oblika, boja i prostora. Istinski barokni theatrum sacrum (sveti teatar) Kabjanka je stvorio i u Crkvi Sv. Klare – središtu franjevačkog samostana. Konstruisao je glavni oltar Bezgrešnog začeća i oltar Sv. Antuna Padovanskog, koje je osveštao biskup Marin Drago 5. IV 1708. Uklesani latinski natpisi obavještavaju da je oltar posvećen Ogledalu bez ljage, ljiljanu među trnjem... Bogorici djevici začetoj bez grijeha, kao i to da ga je posthumno podigla pobožnost i uzajamna ljubav supružnika viteza Ivana Bolice i Vinćentije Buće, a izveo Kabjanka. Glavni oltar, koji obuhvata čitavu širinu crkve, podijeljen je sa četiri stuba od crvenog mermera na tri vertikalna polja i završen arhitravom. Srednje polje uokvireno je draperijom od žutog mermera, koja djeluje poput tkanine što masivno i fluidno pada, darujući cjelini dinamični karakter. Na sredini draperije je stara ikona Bogorodice sa Hristom djetetom, okružena svitom heruvimskih glavica, koju kao da uznose dva anđela. Ispod ikone, na sredini oltarske menze, mermerni je tabernakl završen kupolom, kojem se, kao simboličnom tijelu Hristovom, klanjaju figure Sv. Franja i Sv. Klare, koja je titular crkve i osnivač reda čije su članice nekada boravile u samostanu – klarisa. Položaj tijela, gestovi, izrazi lica, kao i nabori odjeće svetitelja, izražavaju duboko religiozno iskustvo. Na prednjoj strani oltarske trpeze su reljefi anđela i evharistijski simboli. Iznad ikone, na arhitravnoj gredi, u centru je figura Boga Oca na oblacima i, bočno, figure Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Vinka Fererskog. Izbor svetitelja iskazuje franjevačku i istovremeno privatnu pobožnost poručilaca, jer se pomenuti sveci zazivaju u testamentu Vinke Buće kao particolari protetori (naročiti zaštitnici). Istovremeno, u periodu od 1704. do 1708, Kabjanka je izradio i oltar u Crkvi Sv. Josipa, podignutoj 1631. u Zanatskoj (Artiđana) ulici. Sačuvani testament svjedoči da je oltar poručio Stjepan Raković (1653–1710), nepoznatog porijekla i veoma bogat, koji je, zbog bojeva vođenih za ponovno zauzimanje Herceg Novog 1687, od venecijanskog Senata dobio titulu conte. Ispod oltarskog stola je reljef Bijeg u Egipat, koji krasi delikatna obrada mermera, finoća detalja, posebno procvjetalih stabala palmi, i lirski sentiment. Na bazama stubova su reljefi sa prikazom titulara crkve i zaštitnika Sv. porodice, Sv. Josifa, Sv. Antona Padovanskog i Sv. Stefana (Stjepana), zaštitnika Rakovića, čiji je grb takođe predstavljen na oltaru. Iznad mermernog tabernakla je niša sa oltarskom slikom, pored koje su figure Sv. Franja Asiškog (prvobitno sa drvenim raspećem) i Sv. Tripuna sa modelom grada Kotora. Oltar je završen polukružnim zabatom na kojem su figure Boga Oca i četvorice jevanđelista. Poput figura sa oltara u Sv. Klari, i ove su izvedene dinamičnom modelacijom, kontrastima svjetla i sjenke, u razvijenom pokretu, sa talasastim naborima draperija, čime se njihov intenzivni barokni patos prenosi na okolni prostor, odnosno na vjernika-posmatrača. Kabjanki i njegovoj radionici pripisuje se mermerni tabernakl i drvene figure Sv. Franja i Sv. Klare u franjevačkoj Crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Perastu. Uskovitlana draperija, pokreti i ozarena lica svetitelja srodni su figurama iz Sv. Josipa. Prema dokumentima, Kabjanka je izradio i fontanu u dvorišu palate kotorskog pomorca Marka Grgurinija, na čijem je jedrenjaku iz Venecije stigao u Kotor.