Kotor, Crkva Sv. Pavla, arhitektura, slikarstvo, anonim (XIII v.). Crkvu su podigli 1263. kotorski plemić Pavle Bari i njegova supruga Bona, o čemu govori sačuvani natpis na zapadnom zidu. Ktitori su usvojili dominikance dubrovačkog samostana – priora Miha, Floranusa, Tripuna i Marka i poklonili im svoju kuću za samostan, uz koju su sagradili crkvu. Poklon je potvrđen poveljom kotorskog biskupa Marka iz 1266. Broj dominikanaca je početkom XIV v. porastao, a kako konfiguracija terena oko crkve nije dozvoljavala širenje, oni su 1344, od Nikole Buće, dobili posjed i sredstva za građenje samostana na Tabačini. Samostan Sv. Pavla je 1520. ustupljen dominikankama III reda. Tada je sagrađena nova crkva, orijentisana dužom osom u pravcu sjever – jug, u čiji južni dio je inkorporirana crkva iz XIII v. Uz istočni zid nove crkve podignuta je kapela sa dvije isposnice. U južnoj isposnici je boravila Ozana Kotorska. Za vrijeme Napoleonove okupacije Kotora, 1807, samostan i Crkva Sv. Pavla pretvoreni su u kasarnu i magacin, a oltar i tijelo Blažene Ozane preneseni su u → Crkvu Sv. Marije Koleđate. Crkva Sv. Pavla iz XIII v. je jednobrodna, sa tri traveja, orijentisana dužom osom u pravcu istok – zapad. Od nje je sačuvan rasteretni luk na zapadnoj fasadi. Arhitektura crkve je u duhu rješenja kotorskih crkava XII i XIII v. U sjevernom dijelu ogradnog zida sačuvan je i dio kuće Pavla Barija, sa vratima na koljeno. Na zapadnoj fasadi crkve, ispod dvokrakog stepeništa koje sa bočnih strana vodi do ulaza u crkvu, nalazi se arkosolijum, građen istovremeno sa crkvom. Ispod arkosolijuma je sarkofag monumentalnih dimenzija, a pod njim je dvojna grobnica, u kojoj su, najvjerovatnije, sahranjeni ktitori. U luneti arkosolijuma, sa sjeverne strane, sačuvana je predstava Bogorodice. Od centralne figure Hrista sačuvana je samo desna ruka. U južnom dijelu lunete ostao je mali fragment freske, za koju se pretpostavlja da je Sv. Jovan. U potrbušju luka sa sjeverne strane nalazi se figura apostola koji po svojim ikonografskim osobenostima odgovara predstavi Sv. Pavla. Od figure sa južne strane potrbušja luka očuvao se donji dio himationa. Vjerovatno je u pitanju predstava Sv. Petra. U luneti iznad sarkofaga je predstava Deizisa. Freske je naslikao jedan slikar. Mogu se okarakterisati kao romano-gotičke. Datuju se u sedmu ili osmu decenije XIII v. Podizanje Crkve Sv. Pavla bilo je usmjereno na redemptione animae, oslobođenje duše nakon smrti i njen odlazak u raj. Funerarni karakter crkve upotpunjen je predstavom Deizisa.