Kotor, ciborijum iz Katedrale Sv. Tripuna, anonim (XIV v.). Nastanak ranogotičkog ciborijuma hipotetički se vezuje za 1362, kada je biskup Dujam posvetio novi oltar u → Katedrali Sv. Tripuna. Pripada rimsko-apulijskom tipu, koji se srijeće na Jadranu u XII i XIII v. Ima kvadratnu donju osnovu, koju čine četiri osmostrana vitka stuba na bazama i kapitelima, koji nose gornju konstrukciju. Na arhitravnoj gredi počiva visoka konstrukcija na tri sprata sa kosim krovovima. Prvi sprat je osmostranog oblika sa nizom dvojnih stubića, koji nose gusto raspoređene arkade, dok se na dva mjesta nalaze ljudske figure namjesto stubića. Arkadice su trolisne, optočene polukružnom trakom, a iznad njih je vijenac ukrašen uvijenom vriježom listova. Drugi sprat je uži, sa gustim redom arkada koje počivaju na naizmjeničnom redu dvostrukih i uvijenih stubića. Treći, najuži sprat, čine osam jednostavnih koloneta sa istim arkadama i na njegovom vrhu je figura anđela. Na prednjoj i dvije bočne strane arhitravne grede nalaze se reljefi sa scenama iz života i čuda Sv. Tripuna, dok su scene mučenja i smrti izostavljene. Scene započinju Tripunovim djetinjstvom i potom brojnim izlječenjima po kojima je patron Kotora bio poznat: dječaka kojeg je ujela zmija otrovnica, čovjeka koji pati od vodene bolesti, careve ćerke od zlog duha, potom istjerivanje đavola (čest tip izlječenja koje se vezivalo za zaštitnika grada Kotora), te krštenje paganskog imperatora Lucija. Prema tipologiji, kotorskom ciborijumu je najbliži trogirski s kraja XIII v., ali se ovaj u Katedrali Sv. Tripuna od njega razlikuje po izduženom i vitkom obliku. Na osnovu uočene stilske neujednačenosti, odnosno tipologije kapitela stubova ciborijuma, koji podsjećaju na kapitele oltarske bifore i pregrade u Dečanima iz četvrte ili pete decenije XIV v., kao i tipa trolisnih arkadica koji se u Kotoru ne srijeće u XIV već u XV v., pitanje tačne datacije ciborijuma ostalo je otvoreno. Ranogotički kotorski ciborijum zamijenio je stari koji je u oltaru stajao od osnivanja nove katedralne crkve Kotora 1166. Pronađen je veći broj ulomaka koji su mogli da pripadaju prethodnim ciborijumima, međutim, u nauci je ostao nerazriješen broj ciborijuma koji su prethodili postojećem, kao i njihova prvobitna lokacija. Najznačajniji sačuvani fragmenti su djelovi arkada oltarskog ciborija prvobitnog martirijuma Sv. Tripuna (prije izgradnje Katedrale, 1166) sa reljefima lavova u lovu, paunovima i bršljanima, zajedno sa djelimično očuvanim natpisima.