Deziderije Kotoranin, klesar iz XVII v. (?–?). Njegov potpis Opus fratris Desiderii a Cattaro Anno Do(mi)ni MDCLIIII nalazi se na mermernom reljefu (87 x 60 cm), koji predstavlja Bogorodicu s Hristom djetetom, Sv. Franjom Asiškim i Sv. Bernardinom Sijenskim, a čuva se u → Katedrali Sv. Tripuna u Kotoru. Od nastanka (1654) reljef je imao funkciju oltarske pale u Crkvi Sv. duha (danas Koncertna dvorana). Na sredini lučno završenog reljefa predstavljena je Bogorodica u punoj figuri, sa krunom i vijencem od zvijezda, frontalno okrenuta, s nagim Djetetom u lijevoj i žezlom u desnoj ruci. Ispod Marije, koja stoji na polumjesecu na kojem se fra Deziderije potpisao, kleče franjevački svetitelji, a u dnu je uklesani natpis Regina Sanctissimi stellarii. Ora pro nobis. Ovaj natpis proishodi iz Otkrovenja Sv. Jovana (12, 1), u kojem se opisuje „žena obučena u sunce i mjesec pod nogama njezinijem, a na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda”, ali mu je neposredni izvor djelo franjevca Pelbartusa de Temesvara Stallarum Coronae glorisissimae Virginis Mariae. Natpis, način na koji je prikazana Bogorodica i prisustvo franjevačkih svetitelja, svjedoče da je predstavljena ikonografska forma Immacculate (Bogorodice Bezgrešnog začeća), doktrine koja je imala poseban značaj u obnovi Katoličke crkve nakon koncila u Trentu (1545–1563) i koja je bila razvijana od strane franjevačkog reda, naročito u Veneciji. Crkva Sv. duha, koja je pripadala istoimenoj bratovštini, osnovanoj 1350, imala je hospicij za bolesne i siromašne (domo hospitalis S. Spiritus). Crkva je 1640. predata franjevcima mletačke provincije Sv. Antuna Padovanskog, koji su držali školu za pomorce i bili ugledni nastavnici kotorske škole. Uz crkvu su franjevci, koji su uživali ugled zaštitnika siromašnih, osnovali tzv. gostinjac, koji je imao karitativnu ulogu. Zbog toga su na reljefu predstavljeni svetitelji ovog reda, koji je značajno doprinio razvoju Kotora. Fra Deziderije je oblikovao spljoštena i bezlična lica, ali je pokazao vještinu u obradi draperije. Odan arhaičnim formama u postavci figura, istovremeno je svjestan onovremenih baroknih tendencija, posebno u obradi talasastih draperija. Ispod desne Bogorodičine ruke je metalni prsten na kojem je bio lanac sa priveskom u obliku srca, sa natpisom Catharensis liberati morbo asiatico Deiparae A. D. 1867. „Azijska bolest”, od koje su se „oslobodili Kotorani” koji su prinijeli ovaj zavjetni dar, bila je kolera koja je harala 1855. i 1867. Na lancu su bili pričvršćeni i drugi zavjetni darovi, takođe sačuvani. Ovi votivi svjedoče da se o reljefu fra Deziderija formirao snažan i dugotrajan kult.