Sonja Milić-Đuranović, Bez naziva, 2003.
Milić-Đuranović, Sonja, slikarka, likovna pedagoškinja (Titograd, sada Podgorica, 28. XII 1967). Supruga slikara → Romana Đuranovića. Završila je PA u Nikšiću, Odsjek za likovno vaspitanje (1988). Studirala je na ALU u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo, u klasi prof. M. Unkovića (1988–1992). Diplomirala je 1992. na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju. Bavi se pedagoškim radom (nastavnica u OŠ „Pavle Rovinski” u Podgorici), likovnom edukacijom mladih (radionice, predavanja) i pisanjem udžbenika za osnovne škole (Likovna kultura: za šesti razred osnovne škole, sa → Aleksandrom Čilikovim, Podgorica, 2014). Članica je likovne grupe „A”. Slike, crteži, kolaži S. Đuranović-Milić posvećeni cvijeću pripadaju poetskom svijetu fantazije. U traganju za jednostavnošću i ljepotom ona otkriva egzotične prostore iza pulsirajuće haotičnosti savremenog života. Od devedesetih godina XX v. u njenom slikarstvu dominiraju motivi kaktusa, sa kojima i oko kojih formira utopijsku sliku netaknutog i čistog „edenskog vrta”. Vođena stvaralačkim nadahnućem, biljku iz prirodnog staništa „presađuje” u novi ambijent. Svodi je na maštovite oblike koji komuniciraju na površini platna i izvanredno korespondiraju sa pozadinom definisanom geometrijskim i floralnim elementima. Sintetizovani i transformisani biljni korpusi, kolorističke orkestracije intenzivnih boja, linearne i ornamentalne fantazije stvaraju magijski svijet ispunjen ljepotom, duhovnom čistotom, humanošću, i beskrajnu igru arabeski koje nijesu naracija već poetski ritam formi i boja. Pažljivim tkanjem slike poput samarkandskih i persijskih tepiha, istočnjačkih tkanina, proširila je polje svojih interesovanja na izradu art tepiha. Posljednjih godina kaktuse zamjenjuju lale (Kaktusi su sada lale), što određuje nov pristup u definisanju forme kojoj prilagođava kolorit i ornamentiku. Samostalne izložbe: Cirih (1995), Podgorica (1995, 2004, 2007, 2010, 2011, 2018), Herceg Novi (1996, 2006), Sveti Stefan (2001), Cetinje (2004), Kotor (2010), Vankuver (sa Romanom Đuranovićem, 2012), Podgorica (sa S. Graškovim, 2015), Tivat (2016). Izlagala je grupno u zemlji i inostranstvu. Nagrade: Nagrada Podgoričkog likovnog salona, Podgorica (2001, 2002); Nagrada „Milunović, Stijović, Lubarda”, Tradicionalna izložba ULUCG-a, Podgorica (2002); Nagrada Hercegnovskog zimskog salona, Herceg Novi (2006). Članica je ULUCG-a od 1994.
Literatura i izvori: O. Perović, „Govor boje i govor linije, Sonja Milić; Svijetlo i tamno, Sonja Milić. Roman Đuranović”, Likovna hronika, izbor iz Monitora 1993–1997, Monitor, Podgorica, 1998, 93–94, 158–159; N. Nikčević, „Đuranović Sonja”, Leksikon crnogorskih umjetnika, 1945–2001, Podgorica, 200, 62–63; Lj. Zeković, „Sonja Đuranović”, Individualne likovne poetike, Podgorica, 2008, 144–148; A. Marković, pred. kat. Sonja Đuranović, Kaktusi su sada lale, Dvorac Petrovića, CSUCG, Podgorica, 2018.
Lj. Zeković