Đuranović, Roman, slikar (Doboj, 12. II 1969). Brat slikara → Romana Đuranovića i slikarke → Natalije Đuranović. Diplomirao je na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, odsjek Grafički dizajn (1995). Reafirmiše jezik i medij slikarstva, vršeći ekstenziju njegovog „manevarskog prostora”, omogućavajući mu da se „infiltrira” u druge jezike slike, da prisvoji njihove operativne tehnike, logiku i instrumentarij: jezike elektronskih, kompjuterski modifikovanih, masmedijskih slika, prije svega, slika popularne kulture i supkulture. Njegov slikarski univerzum naseljavaju urbani likovi, usamljeni pojedinci ili upareni usamljenici, bestrasni tipovi bez individualiteta, entiteti ne i identiteti, pozeri zatečeni situacijama naoko zagonetnim ili „zakočeni” zbivanjima u kojima se suštinski ništa i ne dešava, lišeni primisli ili plana da negdje idu i stignu i nešto postignu i da se sa nekim ciljano povežu, „srećno” oslobođeni „težine” i svrhe postojanja. Ti replikanti današnjice koji sopstvenu atrofiju volje, želje i postignuća kamufliraju ili ambalažiraju u moderni stajling, trendy look, „umontirani” su u disperzivni, haotični svijet savremenosti, u kome dijele isti stepen vidljivosti, važnosti i realiteta sa stripovskim junacima, letećim automobilima, bul-terijerima i mačkama obdarenim personalitetom, obitavajući u gotovo magritovski začudnom sitiskejpu ili lendskejpu, negdje svedenom na gotovo apstraktni planinski pejzaž kome se „prišiva” i distinktivni znak porijekla: natpis Crna Gora modifikovan – identifikovan kao prepoznatljivi logo Coca Cola. Vizuelno i semantičko preklapanje/pretapanje dvije firme, dvije marke locira njegov slikarski univerzum koliko u zonu lokalne mentalitetske i trendovske igre instant modernizacije „nacionalnog imidža”, toliko i u zonu i lokalno i globalno popularne igre prearanžiranja stvarnosti, lažnog predstavljanja, produkcije dezinformacija – u zonu travestiranja realnosti i simuliranja sreće. Samostalne izložbe (izbor): Centar savremene umjetnosti, Podgorica (1997); Galerija „Pizana”, Podgorica (2002); Narodni muzej Crne Gore, „Atelje Dado”, Cetinje (2002); Der Turm Gallery, Švalmtal (2010); Muzej moderne umjetnosti – CerModern, Ankara (2011); Pendullum galerija, Vankuver (2012); Petley Jones galerija, Vankuver (2013); Moderna galerija, Podgorica (2014); „Pop Up”, Galerija „Taglialatella”, Njujork (2016); Umjetnički paviljon, Podgorica (2016). Grupne izložbe (izbor): „Savremena crnogorska umjetnost”, Galerija „Dojče Vele”, Keln (2000); „Nedjelja crnogorske kulture – Jedan pogled”, Barselona (2001); V Internacionalno bijenale mladih, Vršac (2002); „Crnogorska umjetnost 1946–2000”, Collegium Artisticum, Sarajevo (2002); „Urbanci”, Nacionalna galerija BiH, Sarajevo (2003); CZKD, Beograd i Citadela, Budva (2003); Bijenale savremenog pejzaža, Novi Sad (2004); „Orhideja”, V Cetinjsko bijenale, Cetinje (2004); Vršac (2004); „4 savremena slikara”, Muzej grada Skoplja, Makedonija (2004); „Montenegrin Beauty”, Künstlerhaus Bethanien, Berlin i Motorenhalle, Dresden (2005); „Od figuracije do znaka, Savremeno crnogorsko slikarstvo”, Nacionalna galerija, Ljubljana (2008); Galerijski prostor Ministarstva za obrazovanje, umjetnost i kulturu Austrije, Beč (2008); „Empatija / Crnogorska savremena umjetnost”, Galerija Ministarstva kulture Kosova, Priština (2013); Salon „Petar Lubarda”, Crnogorska galerija umjetnosti „Miodrag Dado Đurić”, Cetinje (2012); „Tag”, Collegium Artisticum, Sarajevo (2012); „Drugi život”, Umjetnički paviljon, Podgorica (2015); „Contemporary Balkan Art”, Gallery 106, London (2016); „Point of View”, The Library, London (2016); Presjek crnogorskog crteža danas, Galerija „Roman Petrović”, Sarajevo (2017). Nagrade: Nagrada za slikarstvo „Milunović, Stijović, Lubarda”, Tradicionalna izložba ULUCG-a (2001); Nagrada za najboljeg mladog umjetnika, Bijenale savremenog pejzaža, Novi Sad (2004); Nagrada za crtež na Podgoričkom likovnom salonu (2004); Nagrada za najbolju izložbu u 2014, Tradicionalna izložba ULUCG-a (2015).