Dragaš, Draško, slikar, univerzitetski profesor (Pljevlja, 16. VII 1967). Diplomirao je 1994. na FLU u Novom Sadu, u klasi prof. J. Rakidžića. Magistrirao je 2003. na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, pod mentorstvom prof. → Rajka Todorovića Todora. Na FLU na Cetinju je saradnik-stipendista (2000–2004), saradnik u nastavi (2006–2010), docent (2010–2015) i vanredni prof. (od 2015). Bio je umjetnički direktor Internacionalnih likovnih susreta „Stari most”, Bijelo Polje (2012–2014). Njegovo monističko, ekspresivno, nadrealno-fantastično i asocijativno-apstraktno viđenje svijeta izraženo je osobenim likovnim jezikom, u kojem se kao primarni mogu izdvojiti strukturalni elementi: jednostavni crtež koji prati geometrijsko-matematičke analogije; pastozni i lazurni namaz; kolorit od monohomne ugaslosti do psihodelične zvučnosti; plošnost svedena na obojene ravni poput tour de force; pomjereni planovi i krivolinijske arabeske kojima inicira kretanje između površine i dubine, prelamanja linearnih orijentira i bojenih površina. Rasparčanost slikanih površina, notiranje događaja u više epizoda, kontekstualno superponiranje elemenata različitih svojstava i porijekla u istom prostoru: antropomorfne figure sa transparentnim korpusom, zoomorfne i floralne mutacije i hibridne tvorevine, simboli arhetipskog značenja, planetarni znaci, mašinski industrijski proizvodi, formiraju narativno tkivo arhitektonske logičnosti i komunikacijske alijenacije, u kojemu uspostavlja nemušt dijalog između čovjeka, prirode i mašine. Hermetizam njegovog slikarstva „odgonetaju” neobični nazivi: Velika familija, 2009; Omaž Grinevaldu, 2012; Posljednja linija odbrane, Događaj sa zvijezdom i zecom, 2010; Tačna mjera želje, Tuđa kuća, 2014; Kuća za ptice, Zemlja bez sunca, 2010; Izmještanje tla sa klackalicom, Samoubistvo slike, Zmija za večeru, Mrtva priroda, crtež, 2014... Nekada je naziv rada integrisan u sliku, kao element konceptualnog sadržaja (Teška slika). Na crtežima dominira svijetla pozadina na kojoj je figuraciju – groteskne prikaze, definisao sjenčenjem, linijama i efektima finih tekstura. Samostalne izložbe: Novi Sad (1989, 1992, 2007); Podgorica (1996, 1998, 1999, 2008); Petrovac (2003); Bar (2003); Kotor (2016); Perast (2014); Helsinki (2005); Talin (2005); Ankara (2012); Ljubljana (2009); Brisel (2010). Grupno je izlagao u zemlji i inostranstvu: Brisel, Keln, Linc, Grac, Pariz, Budimpešta, Odesa, Kijev, Lavov, Skoplje, Peking... Dobitnik je više nagrada: Godišnja nagrada Fonda „Milivoje Nikolajević”, Novi Sad; Nagrada za slikarstvo ALU, Novi Sad; Nagrada Podgoričkog likovnog salona (1995, 1996); Nagrada ULUCG-a za najbolju samostalnu izložbu (1998); Nagrada Hercegnovskog zimskog salona (2000, 2003); Nagrada Crnogorskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (2009); Nagrada na Tradicionalnoj izložbi ULUCG-a, Podgorica (2014). Član je ULUCG-a od 1994.