Ćetković, Goran, slikar, likovni pedagog (Kolašin, 25. II 1975). Diplomirao je na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, u klasi prof. → Nikole Gvozdenovića Gvozda (2000). Bavi se pedagoškim radom u Sutomoru i Baru. U njegovom slikarstvu dominiraju portreti – glave, koje su samo u naznakama povezane sa tjelesnim korpusom, ili se otrgnute od tijela kovitlaju u beskonačnom etru kao izgubljene duše koje lutaju duhovnom i egzistencijalnom prazninom. Praiskonski strah, beznađe, snažna ekspresija, izraženi su deformisanim obličjima na kojima dominiraju „razjapljena” usta, koja simuliraju varijante krika od snažnog vriska i stišanog vapaja do njegovog utihnuća stopljenog sa nagriženom materijom, rastočenim epidermom ili ogoljelim strukturama lobanje. Izdvajaju se dva ciklusa: Glasovi tišine i Zub vremena, o čijoj sadržini psihološko-emotivnog naboja (Strah, Nemir, Zebnja, Mučnina, Nada, Vapaj, Krik, Vrisak, San, Drama, Glad, Samoća, Iščekivanje, Molitva, Prolaznost, Osmijeh, Usnuli…) i identifikacionih konkretnosti (Filozof, Narcis, Slijepac, Lice rata, Samotnjak) govore literarne odrednice radova. Opštem utisku doprinosi likovni izraz – suptilne tonske i valerske gradacije svijetlih i ugaslih boja, morbidni i psihodelički kontrasti, crni ponori dubokih tamnih/crnih sjenki i svjetlosni refleksi, kojima postepeno formu svodi na apstrahovane – ritmalno pokrenute hromatske senzacije, Samostalne izložbe: Herceg Novi (1999); Bar (2000, 2007, 2014, 2018, 2019); Kolašin (2001, 2005, 2017); Podgorica (2002, 2005, 2014, 2016, 2018); Mojkovac (2006, 2017); Zagreb (2008); Pula (2008); Split (2008); Petrovac (2014); Bečići (2015); Koto, BiH (2016); Tivat (2016); Beograd (2017 – dvije). Izlagao je na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Učesnik je brojnih kolonija. Dobitnik je Godišnje nagrade Galerije „Spinaker” na izložbi studenata završne godine FLU, Cetinje i Nagrade za slikarstvo ULUCG-a „Milunović, Stijović, Lubarda” (2016). Član je ULUCG-a od 2005.