Budva, Crkva Sv. Trojice, arhitektura, slikarstvo, anonim, → Nikola Aspioti, Naum Zetiri, → Marko Gregović (XIX–XX v.). Izgradnja Crkve Sv. Trojice u starom budvanskom gradu započeta je 1798, a završena 1804. Riječ je o građevini jednobrodne osnove, srednje dužine, zidane od dobro tesanih dvobojnih kamenih kvadera pravilnog horizontalnog sloga. Hram je zasvođen poluobličastim svodom nad kojim se uzdiže okrugla kupola bez postolja, dok je na istočnoj strani visoka polukružna apsida. Na glavnoj, zapadnoj fasadi postavljeni su, pored središnjeg portala, jednostavna okrugla rozeta i zvonik tipa preslice sa tri otvora. Ikonostas Crkve Sv. Trojice, većim dijelom, predstavlja plod umjetničkih aktivnosti grčkog ikonopisca Nauma Zetirija iz 1833, kada je isti autor oslikao i unutrašnju balustradu. Početkom XX v. Zetirijeve ikone su bile prekrivene ikonama slikara Marka Gregovića iz Petrovca, koje su dislocirane nakon zemljotresa iz 1979. Na trojičkom ikonostasu postavljene su u zoni prijestonih ikona: dvije bočne sa likovima Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Trojice – rad Nikole Aspiotija iz druge polovine XIX. v. – te prijestone ikone Bogorodice i Hrista, moguće iz 1852, anonimnog autora. Za ikone na carskim dverima vjeruje se da potiču iz sjeverne Albanije – rad anonima sa kraja XVII ili početka XX vijeka. U novije vrijeme unutrašnjost hrama je živopisana, a lunete južnog i zapadnog portala ispunjene mozaikom.