Arnautović, Mihailo Anđelko, slikar, likovni pedagog (Cetinje, 25. XI 1935). Srednje likovno obrazovanje započeo je 1952. na ŠPU u Herceg Novom (→ Umjetnička škola u Herceg Novom), nastavio u Peći, Sarajevu, Zagrebu, Novom Sadu, a završio u Splitu. Studije je pohađao na VPŠ u Nikšiću, odsjek Slikarstvo. Dobitnik je stipendije Saveznog ministarstva za kulturu za usavršavanje slikarstva u Parizu, gdje specijalizira zidno slikarstvo i unutrašnji enterijer na L’École des Beaux-Arts. Bavio se pedagoškim radom na Cetinju i u Herceg Novom. Radio je kao kustos u Galeriji „Josip Bepo Benković” u Herceg Novom. Njegovo fantastično slikarstvo, u kojem se prepliću realno i nadrealno, obuhvata slike i crteže (Realnost i iluzija, snovi i asocijacije), na kojima ostaje vjeran klasičnim principima u tretiranju kompozicije i figuracije. U duhu modernog klasicizma, veristički i minuciozno slika mrtve prirode koje imaju dekorativno i simboličko značenje. Na ranim slikama evidentan je uticaj Dada Đurića, koje će vremenom dobiti ličnu notu (Raspeti). Od šezdesetih godina primorski ambijent postaje njegov inspirativni izvor. Usamljeni ribari, svijet podmorja i litoralni prostor, a prije svega ženske figure – morske nimfe predstavljaju dominantan sadržinski sloj njegovog slikarstva. Na njima se javlja motiv školjke, kojom locira ženske aktove i portrete u primorski ambijent. Ona ima simboličko značenje blisko arčimboldovskim fantazijama, ali sa lirskom i romantičnom notom. Na crtežima realizovanim preciznim linearizmom i suptilnim akvarelskim pasažima oživljava svijet nadrealnih vizija – „predskazanja” bioloških i prirodnih katastrofa (Epidemija, Smak, Herceg Novi, Poplava, Raspeće, Propast), oblikuje deformisane aktove (Kafkin san, Akt, osma decenija) i idealizovane ženske portrete. Bavio se dizajnom enterijera (Kotor, Budva) i scenografijom (Hercegnovsko pozorište). Samostalne izložbe: Herceg Novi (1962, 2019); Dubrovnik (1963, 1968); Titograd/Podgorica (1964, 1981, 2013, 2020); Beograd (1964), Bon, Vizbaden (1968); Keln (1975), Nikšić (1982), Barleta (1985), Bar (2012), Budva (2019). Kolektivne izložbe u zemlji i inostranstvu: Herceg Novi, Cetinje, Sombor, Šarlroa, Haselt, Turne, Čačak, Kopenhagen i dr. Dobitnik je Nagrade Hercegnovskog zimskog salona (1969); Nagrada Likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (1970, 1973); Nagrade Zavičajnog muzeja, Herceg Novi (1970); Nagrade Republičkog sekretarijata za prosvjetu, nauku i kulturu (1975); Nagrade V trijenala, Sombor (1975); nagrada galerije u Barleti (1985). Član je ULUCG-a od 1963.