Štrosmajer, Josip Juraj (Strossmayer, Josip Juraj; Osijek, 1815 – Đakovo, 1905), hrvatski biskup. Rođen je u njemačkoj porodici u Osijeku. Bio je jedan od simbola panslovenskog djelovanja. Studirao je u Pešti i Beču, doktorirao na Augustineumu, gdje je kasnije bio jedan od direktora, a zatim profesor na Bečkom univerzitetu i kapelan austrijskog cara. Septembra 1849. imenovan je za sremsko-bosanskog biskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a ustoličen je septembra naredne godine. Pokrenuo je osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), ustanovljene u Zagrebu 1867. godine. Bio je pobornik južnoslovenskog jedinstva i kulturno-političke saradnje. Kao zagovornik ćirilometodske tradicije među katoličkim Slovenima, smatrao je da hrvatska glagoljska tradicija i staroslovenski jezik mogu biti most između pravoslavnih i katoličkih Slovena. Smatrao je da se Katolička crkva treba približiti Pravoslavnoj koliko i ona njoj, odstupajući tako od čestog stava da je jedna strana u pravu, a da druga treba da se vrati na ispravan put. Nastojanje da se, pored zajedničkog kulta Ćirila i Metodija, uvede jedinstvena slovenska liturgija za sve Slovene, odobrio je papa Lav XIII, ali pokušaj je prošao jedino u slučaju Knjaževine Crne Gore. Konkordat između Svete Stolice i Crne Gore (→ Konkordat Knjaževine Crne Gore i Svete Stolice), kojem Štrosmajer posreduje, sklopljen je 1886. godine. Za knjaza → Nikolu I Petrovića Njegoša, u pismu Vatikanu 1883, napisao je da je crnogorski knjaz pravedan i pravičan prema Katoličkoj crkvi. Crnu Goru je, nakon imenovanja nadbiskupa u Baru, Štrosmajer vidio i kao mogućeg saveznika u postizanju konkordata s Rusijom, prije svega zbog dinastičkih veza → Cetinja i Sankt Peterburga. Za biskupa Štrosmajera, konkordat sa Crnom Gorom bio je jedno od većih ne samo vjerskih nego i političkih postignuća, s obzirom na to da su vlasti Austrougarske pretendovale na ulogu zaštitnika svih katolika na evropskom jugoistoku.