Plamenac, Ilija (Boljevići, Crmnica, 1821 – Cetinje, 1916), diplomata, ministar vojni Knjaževine Crne Gore. U rodnom selu stekao je elementarnu pismenost, a zatim je učio osnovnu školu u Cetinjskom manastiru. Kao mladić, primio je sveštenički čin (1843), a na početku vladavine knjaza → Danila I Petrovića Njegoša imenovan je za plemenskog kapetana (1851). Godine 1862. postao je član crnogorskog Senata, a dobio je i vojvodsko zvanje. Kao izaslanik knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, upućen je 1866. u Carigrad, sa zadatkom da u pregovorima s Portom riješi crnogorsko-osmanske pogranične probleme. Trebalo je da postigne sporazum o napuštanju zaposjednute crnogorske teritorije od strane osmanske vojske, da zahtijeva rušenje podignutih blokhauza i da saopšti crnogorske uslove oko eventualnih kompenzacija – bilo novčanih, bilo teritorijalnih. Nakon misije u Carigradu, početkom 1871. upućen je u Beograd kako bi sa srpskom vladom pregovarao o mogućnostima vojne saradnje između dvije kneževine i pomoći srpske vlade u opremanju crnogorske vojske. Zbog vojnih nabavki, 1874. išao je i u Beč. Bio je i član delegacije koja je pratila knjaza Nikolu prilikom posjete Rusiji (1869). Nakon rata, bio je prvi upravitelj Podgorice (februar 1879) i član crnogorske komisije za razgraničenje sa Osmanskim carstvom. Kada su poslije rata formirana ministarstva (1879), imenovan je za prvog ministra vojnog. Na ovoj dužnosti bio je do 1905. godine.

Literatura: R. Jovanović, Politički odnosi Crne Gore i Srbije 1860–1878, Cetinje, 1977; D. Vujović, „Crnogorsko-turski pogranični problemi i Plamenčeva misija u Carigradu 1866. godine”, Istorijski zapisi, 2, 1963; N. Ražnatović, „Sukob Crne Gore sa Turskom i Albanskom ligom oko izvršenja Berlinskog ugovora o predaji Plava i Gusinja”, Glasnik cetinjskih muzeja, 6, 1973; N. Ražnatović, „Izvršenje odluka Berlinskog kongresa i predaja Podgorice Crnoj Gori”, Istorijski zapisi, 1, 1963; Proslavna spomenica pedesetogodišnjeg službovanja ministra vojnog gospodina vojvode Ilije Plamenca, Cetinje, 1902; Vojvoda I. Plamenac, Memoari, Podgorica, 2004.

Ž. Andrijašević