Plamenac, Ilija (Boljevići, Crmnica, 1821 – Cetinje, 1916), diplomata, ministar vojni Knjaževine Crne Gore. U rodnom selu stekao je elementarnu pismenost, a zatim je učio osnovnu školu u Cetinjskom manastiru. Kao mladić, primio je sveštenički čin (1843), a na početku vladavine knjaza → Danila I Petrovića Njegoša imenovan je za plemenskog kapetana (1851). Godine 1862. postao je član crnogorskog Senata, a dobio je i vojvodsko zvanje. Kao izaslanik knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, upućen je 1866. u Carigrad, sa zadatkom da u pregovorima s Portom riješi crnogorsko-osmanske pogranične probleme. Trebalo je da postigne sporazum o napuštanju zaposjednute crnogorske teritorije od strane osmanske vojske, da zahtijeva rušenje podignutih blokhauza i da saopšti crnogorske uslove oko eventualnih kompenzacija – bilo novčanih, bilo teritorijalnih. Nakon misije u Carigradu, početkom 1871. upućen je u Beograd kako bi sa srpskom vladom pregovarao o mogućnostima vojne saradnje između dvije kneževine i pomoći srpske vlade u opremanju crnogorske vojske. Zbog vojnih nabavki, 1874. išao je i u Beč. Bio je i član delegacije koja je pratila knjaza Nikolu prilikom posjete Rusiji (1869). Nakon rata, bio je prvi upravitelj Podgorice (februar 1879) i član crnogorske komisije za razgraničenje sa Osmanskim carstvom. Kada su poslije rata formirana ministarstva (1879), imenovan je za prvog ministra vojnog. Na ovoj dužnosti bio je do 1905. godine.