Matica crnogorska, kulturna i naučna organizacija Crnogoraca i drugih nacionalnih zajednica koje Crnu Goru smatraju svojom državom. Osnivačka skupština Matice crnogorske, kao nezavisne i nevladine organizacije, održana je 22. maja 1993. na → Cetinju. Za prvog predsjednika Matice crnogorske izabran je akademik → Božina Ivanović. Potpredsjednici su bili: dr Miodrag Perović i Svetlana Kana Radević. Za generalnog sekretara izabran je Marko Špadijer. U Upravnom odboru bili su: dr Jakov Mrvaljević, Senad Gačević, Branko Banjević, Stanislav (Ćano) Koprivica, Novica Samardžić, dr Branko Radojičić, dr Ilija Vujošević i dr Radoslav Rotković, a počasni član princ → Nikola II Petrović Njegoš. U sprovođenju programskih odrednica, Matica crnogorska je, između ostalog, obrazovala Odbor za saradnju sa iseljenicima. U Proglasu na osnivačkoj skupštini Matice konstatuje se da je „mnoštvo našeg naroda pošlo za drugim maticima, ali vjerujemo da u Crnoj Gori i po svijetu, gdje žive pripadnici našeg naroda, ima dosta ljudi koji će se identifikovati sa njenim imenom i ciljevima”. U tom smislu, u osnovne programske zadatke Matice crnogorske uvršteno je učvršćivanje narodne i kulturne samosvijesti Crnogoraca u domovini i izvan nje. Ukidanjem → Matice iseljenika Crne Gore, Matica crnogorska je bila od sredine 1990-ih godina jedina adresa u Crnoj Gori na koju su se obraćala iseljenička udruženja iz SAD, Kanade i Australije, a koja su u svom programu imala za cilj očuvanje i njegovanje crnogorskog identiteta i zalaganje za suverenu Crnu Goru. Djelatnost Matice crnogorske usmjerena je i na proučavanje ukupne kulturno-istorijske baštine Crne Gore, što podrazumijeva istraživanje crnogorske dijaspore, koje Matica, samostalno ili u partnerstvu sa iseljeničkim udruženjima, kontinuirano prezentuje preko izdavačke produkcije, organizovanja tribina, predavanja i naučnih skupova, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Upravo iz tog razloga, Matici crnogorskoj je povjereno organizovanje Drugog svjetskog kongresa crnogorskih iseljenika, održanog na Cetinju 2000. pod pokroviteljstvom predsjednika RCG (→ Predsjednik Crne Gore). Matica crnogorska je u dokumentu pod nazivom „Crna Gora pred izazovima budućnosti” iz 1999. percipirala ulogu i značaj iseljenika u društvenom životu Crne Gore. Uputila je 2001. i 2002. crnogorskoj dijaspori apele da javno podrže projekat obnove crnogorske nezavisnosti i da uzmu aktivno učešće u njegovoj realizaciji u sredinama gdje žive ili borave. Preko Matice crnogorske je 2005. adresirano pismo iseljenicima i njihovim udruženjima sa pratećom Platformom Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru u susret referendumu 2006. (→ Referendum o državnopravnom statusu Crne Gore). U periodu do obnove nezavisnosti, predstavnici Matice crnogorske imali su veliki broj susreta i ostvarili su značajne kontakte sa našim iseljeništvom u zemljama Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike. Usvajanjem Zakona o Matici crnogorskoj (2008), determinisana je njena uloga kao samostalne organizacije u oblasti kulture od javnog interesa. Shodno zakonskom određenju, Matici crnogorskoj je utvrđena nadležnost da utemeljuje i podstiče veze crnogorske dijaspore sa Crnom Gorom. U cilju unapređenja saradnje na relaciji matica – iseljeništvo, Matica crnogorska je imenovala povjerenike u sljedećim državama: Albanija, Argentina, Bolivija, Češka, Hrvatska, Makedonija, Njemačka, Paragvaj, SAD, Slovenija, Srbija i Švedska. Matica crnogorska je jedina ustanova u Crnoj Gori koja u kontinuitetu objavljuje izdanja sa tematikom kojom se tretiraju život i rad, kao i istorijat crnogorskog iseljeništva (K. Milović, La Montenegrina, Cetinje – Podgorica, 2004; T. Jokanović, Sjećanja mog života, Cetinje – Podgorica, 2004; N. Petanović, Crnogorsko ogledalo, Cetinje – Podgorica, 2006; B. Sredanović, Svijet kao zavičaj, Podgorica – San Francisko, 2007; Dž. Ferguson, Jovo Hajduković pionir Aljaske, Cetinje – Podgorica, 2008; S. Medojević, N. Stevović, Crnogorci u Vojvodini – kolonizacija 1945–1948, Podgorica, 2010; D. Miljanić, S. Medojević, Kolonizacija Crnogoraca u Kulu 1945–1948, Kula – Podgorica, 2012; S. Medojević, Crnogorci u Vojvodini – Kolonizacija 1919–1941, Podgorica, 2014; Vijek sjećanja, Medova 1916–2016, Podgorica, 2016; J. P. Krekun, Pajaros poetas, Buenos Ajres, 2016; A. Hajduković, Moja Crna Gora, Podgorica, 2016; G. Stojović, Crnogorski iseljenici u novom svijetu, Podgorica, 2016; I. Damjanović, Suspendidos en el aire, Buenos Ajres, 2017; Potomci crnogorskih iseljenika u Latinskoj Americi i identitet budućih generacija, Podgorica, 2017).