Carica Jelisaveta Petrovna, Vigilije Eriksen, 1757, Državni muzej „Carsko selo”, Sankt Peterburg

Jelisaveta Petrovna Romanova (Kolomensko, Moskva, 1709 – Sankt Peterburg, 1762), ruska carica od 1741. do 1762. godine. Vodila je proaustrijsku i antiprusku spoljnu politiku, uspjevši i da poboljša odnose sa Velikom Britanijom. Nakon uspješno završenog rata sa Švedskom (1741–1743), Rusiji su pripojene južne oblasti Finske do rijeke Kimene, čime je još više učvršćen ruski uticaj na Baltiku. U Sedmogodišnjem ratu (1756–1763) ostvarena je velika pobjeda nad glavnim protivnikom – Pruskom. Za vrijeme carice Jelisavete održavane su intenzivne veze sa Crnom Gorom. Mitropolit → Sava Petrović Njegoš stigao je u Rusiju aprila 1743. i nakon razgovora sa caricom uspio je da dobije rusko pokroviteljstvo i zaštitu za Crnu Goru. Odobrena je i izvjesna finansijska pomoć, sa obećanjem da će ubuduće biti redovno isplaćivana. Carica Jelisaveta je odobrila i finansijsku pomoć za obnovu crkava i manastira u Crnoj Gori od 3.000 rubalja. Carica je donijela naredbu da se posebnom gramatom obavijesti crnogorski narod o pomoći koju crnogorski vladar donosi iz Rusije. Saradnju sa Rusijom u doba carice Jelisavete nastavio je i Savin nasljednik, mitropolit → Vasilije Petrović Njegoš, koji je dva puta tokom njene vladavine boravio u Rusiji (1752–1754. i 1756–1759). Prilikom boravaka u Rusiji, crnogorski mitropolit je bio priman u zvaničnu audijenciju kod carice Jelisavete, koja je pokazivala spremnost da materijalno pomaže Crnu Goru i štiti njenu nezavisnost od Osmanskog carstva. Na caričinu inicijativu, ruski poslanik u Carigradu je intervenisao u korist Crne Gore, želeći da spriječi osmanski napad. Carica Jelisaveta je tokom boravka mitropolita Vasilija u Sankt Peterburgu odobrila veliku pomoć u novcu i knjigama za pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Literatura: Istorija Crne Gore, knj. 3, Titograd, 1975; R. M. Raspopović, Diplomatija Crne Gore 1711–1918, Podgorica – Beograd, 1996; V. Popović, Istočno pitanje, Beograd, 1996; M. Dašić, Ogledi iz istorije Crne Gore, Podgorica, 2000.

N. Perošević