Ignjatijev, Nikolaj Pavlovič (Игнатьев, Николай Павлович; Sankt Peterburg, 1832 – Sankt Peterburg, 1908), ruski diplomata. Od 1857. do 1860. obavljao je diplomatske misije u Buhari i Kini, a 1861. izabran je za direktora Azijskog departmana u ruskom Ministarstvu spoljnih poslova. Na ovom položaju ostao je do 1864, kada je imenovan za poslanika u Carigradu. Dužnost poslanika i ambasadora (od 1867) u Carigradu obavljao je 13 godina, a kao diplomata se posebno istakao tokom rješavanja → Istočnog pitanja. Zalagao se za rušenje Osmanske imperije, uz pomoć južnoslovenskih naroda. Od 1866. nastojao je da stvori savez južnoslovenskih naroda u borbi protiv Osmanskog carstva, u kome bi Srbija imala istaknuto mjesto. Namjeravao je 1875. da uvuče Srbiju u rat protiv Osmanskog carstva, a tokom rusko-osmanskog rata 1877–1878. imao je ulogu glavnog pregovarača između zaraćenih strana. Nakon pobjede ruske vojske i njenog dolaska u neposrednu blizinu Carigrada, upućen je u Jedrene, gdje je pregovarao sa osmanskom vladom, primoravši je da prihvati Nacrt sanstefanskog ugovora (→ Sanstefanski mir i Crna Gora) (3. mart 1878), koji je sam izradio. Kao nagradu za taj diplomatski poduhvat, dobio je titulu grofa. Diplomatskim putem pomogao je nastojanje Crne Gore da se teritorijalno proširi. Nakon završetka rusko-osmanskog rata, obavljao je dužnost ministra državne imovine (1881–1882), a potom i ministra unutrašnjih djela.