Đurđe Crnojević (druga polovina XV vijeka – najvjerovatnije Anadolija, između 1514. i 1519), crnogorski vladar od 1490. do 1496, najstariji sin → Ivana Crnojevića. Kada je stupio na prijesto (1490), bilo je neizvjesno kakav će stav Porta zauzeti prema njemu. Postojala je mogućnost da njegov brat Stefan dođe na vlast uz pomoć Osmanlija, dok se za Đurđa zalagao mletački predstavnik na Porti. Sultan Bajazit je prihvatio Đurđa na crnogorskom prijestolu. Crnojević je nastojao da izbjegava sukobe s Osmanlijama i više se oslanjao na Veneciju. Prve godine vladavine protekle su u sređivanju unutrašnjih problema, posebno imovinskopravnih odnosa. U povelji iz 1492. Đurđe je sastavio porotu od 24 člana, sa ciljem da isprave određene nepravde prema skupini Golubovića, koja je živjela u sklopu plemena Malonšića. Članovi porote bili su starješine katuna ili ugledni zemljoposjednici. Đurđe je vladao Crmnicom i jednim dijelom Grblja. Tu su se nalazile njegove solane, odakle je eksploatisao so, što je izazivalo nezadovoljstvo Kotorana, koji su se često žalili Veneciji zbog toga. Najveći Đurđev poduhvat bio je osnivanje prve štamparije (→ Štamparija Crnojevića). Između 1490. i 1492. nabavio je štampariju u Veneciji i dopremio ju je na → Cetinje. Tokom 1495. francuski kralj Šarl VIII pripremao je hrišćansku akciju protiv Osmanlija. Sa njim je u kontakt stupio Đurđe, a osmanski sultan je saznao za Šarlove namjere. Ambiciozni planovi francuskog kralja su propali, a Đurđe se nije mogao više održati u Crnoj Gori. Sultan je odlučio da obustavi kontakt sa nepouzdanim crnogorskim vazalom. Njegov brat Stefan se od njega distancirao i stao na stranu Porte. U poznu jesen 1496. Stefan mu je donio sultanovu poruku da krene na Portu ili da u roku od tri dana napusti Crnu Goru. Đurđe je pokupio porodicu, svoje najbliže saradnike, uzeo dragocjenosti iz Cetinjskog manastira i brodom krenuo u Veneciju. Đurđevim odlaskom, Crna Gora je izgubila državnu samostalnost.