Književno djelo Petra I Petrovića Njegoša. Mitropolit → Petar I Petrović Njegoš bio je istoriograf i pjesnik, a književnu vrijednost imaju i njegovi politički spisi, koje su priređivači nazvali poslanicama. Na narodnom jeziku pisao je osmeračke i deseteračke junačke pjesme, koje se odnose na crnogorsko-osmanske sukobe. Njegov pjesnički rad zadugo je bio anoniman, a originalni rukopisi pjesama su izgubljeni. Ipak, za pojedine pjesničke tvorevine utvrđeno je da su njegove, iako se ne može sa sigurnošću reći koliki je broj od onih koje mu se pripisuju zaista njegovo djelo. Takođe, njegove epske pjesme kasnije su usmeno prenošene, pa su kazivači dodavali određene izmjene. Neke pjesme dospjele su u knjige drugih pjesnika, u kojima nije naznačen njihov autor. Putokaz za njihovo otkrivanje prvi je dao Vuk Karadžić, u čijim su zbirkama i ostavštini ove pjesme sačuvane. Dvije kratke napomene o pjesmama Petra I nalaze se u predgovoru IV knjige Vukovih pjesama iz 1833, odnosno 1862, a povodom dvije pjesme o ratovanju s Mahmut-pašom Bušatlijom i njegovoj pogibiji („Boj Crnogoraca s Mahmut-pašom” i „Opet Crnogorci i Mahmut-paša”). Potpunije i pouzdanije podatke o njegovim pjesmama donose književni istoričari: Trifun Đukić, Nikola Banašević, Radosav Medenica. Banašević je prvi ukazao na autorstvo šest pjesama Petra I, koje je → Petar II Petrović Njegoš prenio iz Pjevanije Sime Milutinovića Sarajlije u Ogledalo srpsko. Banašević je u zaostavštini Vuka Karadžića našao njihov prepis u rukopisnoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti, kao i bilješku da je riječ o pjesmama Petra I, koje je Petar Marković donio Vuku Karadžiću u Kragujevac 1828. godine. Karadžić im nije dao naslove, dok su u Milutinovićevoj zbirci dobile naslove i napomene od koga su uzete. To su pjesme: „Miloradović, poslanik Petra Velikoga” 1711; „Carev laz” 1712; „Ćuprilić vezir” 1714; „Udar Turaka na selo Trnjine” 1716; „Stan polako, Rogoje, mnogo ti je oboje” 1756; „Šćepan Mali” 1768. Sve pjesme imaju za predmet pojedina zbivanja ili ličnosti iz crnogorske istorije XVIII vijeka. Književni istoričar Lj. Zuković pronašao je zapis o ovih šest originalnih pjesama Petra I među hartijama vojvode Marka Miljanova Popovića. Pretpostavlja se da ih je vojvodi Popoviću dao na raspolaganje Ljubomir Kovačević. Zuković je ove pjesme snimio, transkribovao i dao na korišćenje istoričaru Jevtu Miloviću, koji ih je objavio u knjizi Petar I Petrović Njegoš, Pisma i druga dokumenta (knj. 2, Titograd, 1988). Pjesme su naslovljene: „Kako Crnogorci počeše rat s Turcima 1711-ga goda”, „Pjesna kako Crnogorci razbiše Turke 1712-ga goda”, „Pjesna kad razbiše 1714-ga goda”, „Kako razbiše Crnogorci Turke 1716-ga goda marta 25-ga dnja”, „Pjesna kako Crnogorci razbiše Turke 1756-ga goda nojembra 25-ga”, „Pjesna o crnogorskom boju s Turcima bivšemu 1768-ga goda”. Književni istoričar Trifun Đukić identifikovao je četiri pjesme mitropolita Petra I („Crnogorska I”, „Crnogorska II”, „Crnogorska III”, „Crnogorska IV”) u zbirci Nekolike pjesnice – stare, nove, prevedene i sačinjene S. M. Sarajlijom Sime Milutinovića Sarajlije, objavljenoj u Lajpcigu 1826. godine. Ove pjesme su umjesto naslova imale oznaku „Crnogorska” i odgovarajući redni broj, kao i godine njihovog nastanka (1798, 1806. za prve dvije i 1813. za preostale dvije). Sakupljač narodnih pjesama iz Boke Kotorske Toma Milinović Morinjanin pribilježio je četiri mitropolitove pjesme, koje je kasnije dao Milutinoviću, a ovaj ih objavio bez ikakve napomene čije su. Pjesme su prigodne, jedna vrsta oda, napisane u osmercu (dvije) i desetercu (dvije). Prva pjesma, koja je objavljena pod mitropolitovim imenom, jeste deseteračka pjesma „Na pohvalu pokojnome Kara-Đorđi Petroviću” u Grlici za 1835. godinu. Ova prigodna pjesma ima 150 slikovanih stihova u parovima. Pjesma „Poučenije u stihovima”, nastala 1798, predstavlja jednu vrstu moralno-nacionalne poslanice u desetercu. Zabilježena je u četiri redakcije. Prvu verziju objavio je Sima Milutinović 1826, pod nazivom „Crnogorska I”, i to u skraćenom obliku u knjizi Nekolike pjesnice – stare, nove, prevedene i sačinjene S. M. Sarajlijom. Drugu varijantu, naslovljenu „Poučenije u stihovima”, pronašao je publicista Nićifor Dučić 1864. i objavio u Srpsko-dalmatinskom magazinu. Po obimu ovo je najduža verzija sa preko 200 stihova. Treću je u odlomku zabilježio Jefto Milović 1939. od Miloša Vrbice. Četvrtu redakciju, „Mudre izreke sv. Petra po narodnom predanju” sa 123 stiha, našao je Savo Vukmanović 1976. godine. Pojedini istraživači crnogorske epike tvrde da su mitropolitovo autorsko djelo i pjesme: „Boj Crnogoraca s Mahmut-pašom” 1796, „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse” 1796, „Pogibija Mahmuta vezira”. S nešto manje argumenata pripisuju mu se i autorstva pjesama „Srpski Badnji veče” (oko 1702) i „Sinovi Ivanbegovi” (oko 1510). Pjesma „Srpski Badnji veče” imala je u Milutinovićevoj Pjevaniji naslov „Oslobod”, zatim „Sveoslobod”, odnosno „Srpski badnji veče” u Njegoševom Ogledalu. Sima Milutinović navodi da je pjesmu zabilježio od Mata Martinovića. Problemom autorstva ove pjesme bavio se Nikola Banašević, koji smatra da ona nema karakter autentične narodne tvorevine. I za drugu pjesmu „Sinovi Ivanbegovi”, koja je uvrštena u Milutinovićevu Istoriju Crne Gore, postoje različita mišljenja oko njenog autorstva. Na osnovu načina obrade i stilskih osobenosti pjevanja Petra I, neki istraživači smatraju da su njegove pjesme: „Sopernik Bušatlija”, „Boj Bušatlija sa carem”, „Panduri”, „Zagarčani”. Prema svim unutrašnjim, stilskim i drugim elementima, pjesme Petra I pisane su sa moralističkom i prosvjetiteljskom tendencijom. Kratke su strukturom, sa malim brojem ličnosti o kojima se pjeva, sa rijetkim motivima i simbolima. Ispjevane su u osmercu (rjeđe) i desetercu, sa rimom uzastopnom i ukrštenom. Njegovo pjesništvo nalazi se na granici između usmene narodne poezije i pisane poezije. Iako nastala na temeljima narodnog pjesništva, poezija Petra I razlikuje se od njega i prigodnom poezijom. Prvo izdanje pjesama mitropolita Petra I priredio je T. Đukić (Cetinje, 1951). Knjiga sadrži 13 pjesama, sa nepunih 2.000 stihova. U izdanju iz 2001. nalazi se 16 pjesama, dok se u Sabranim djelima Petra I, objavljenim u okviru edicije Književnost Crne Gore od XII do XIX vijeka nalazi njih 15. Priređivač ovog izdanja (Č. Vuković) smatra da Petar I ne može biti autor pjesme pod naslovom „IV crnogorska”, a takav zaključak izvodi analizirajući njene stilske i jezičke karakteristike.