Dvorac Emirgijan, dvorac knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša na Bosforu. Za vrijeme vladavine sultana → Abdul Hamida II crnogorski suveren knjaz Nikola dva puta je posjetio Carigrad (1883. i 1899). Sultan je knjazu prilikom prve posjete, 1883. poklonio i Dvorac Emirgijan. Za obnovu i dekoraciju Dvorca pobrinuo se sam sultan. Vojvoda Gavro Vuković, crnogorski ministar inostranih djela, kaže za „Emirgijan” da je velik, da ima dva visoka sprata, sa prostranim suterenom. Podijeljen je na tri prostrana odjeljenja: selamluk ili salon za primanje, haremluk i odjeljenje između njih. Selamluk i haremluk nadneseni su nad morem i ispod njih prolaze pješaci. Redina je unesena unutra, ispred nje je tarasa. U zdanju ima dvadeset odjeljenja, među kojima su četiri velika salona. Od 1884. do 1912. Dvorac je služio za potrebe crnogorskog poslanstva i smještaj osoblja. Uoči početka Prvog balkanskog rata (1912), kralj Nikola je naredio Petru Plamencu, otpravniku poslova u Carigradu, da sa osmanskom vladom stupi u pregovore oko prodaje. Na osnovu kupoprodajnog ugovora, Dvorac je 1. septembra 1912. u vlasništvu osmanske vlade. Dvorac je nakon toga vraćen u posjed tadašnjeg sultana Mehmeda Rešada, a u vrijeme Turske republike, knez Mehmed Ali Hasan, unuk egipatskog kediva Ismail-paše, kupuje Dvorac i angažuje arhitektu Eduarda de Naria za njegovo renoviranje. Dvorac sve do 1944. ostaje nepromijenjenog stanja, a tada ga je sestra egipatskog princa ubaštinila u dinastičke posjede. Hadži Omer Šabandži, 1951. kupuje Dvorac, a 1998. je pod okriljem Univerziteta „Šabandži” iznajmljen na 49 godina za potrebe muzeja.