Josif II Habzburg-Loren (Beč, 1741 – Beč, 1790), vladar Austrije od 1765. do 1790. godine. U početku je vladao sa majkom, caricom → Marijom Terezijom Habzburg-Loren (1765–1780), da bi nakon njene smrti vladao samostalno kao austrijski car (1780–1790). Godine 1779. razmatrao je prijedlog crnogorske delegacije, koju su činili guvernadur (→ Crnogorski guvernaduri) Jovan Radonjić, arhimandrit → Petar I Petrović Njegoš i serdar Ivan Petrović, da Carevina stavi pod svoj politički protektorat Crnu Goru. Ni carica Marija Terezija ni njen sin Josif II, poslije referisanja kancelara Kaunica, nijesu prihvatili ponuđene crnogorske prijedloge. Sljedeći potez ka Austriji od strane Crne Gore načinjen je 1781, kada je Ivan Radonjić tajno otputovao u Beč. Tražena je austrijska zaštita. Car Josif II, ne želeći da daje preuranjena obećanja, oktobra 1781. donosi odluku o upućivanju delegacije (pukovnik Paulić, kapetan Orešković, potporučnik Filip Vukasović i sveštenik Franjo Dolči) u Crnu Goru. Paulić je o izvršenoj misiji podnio tri izvještaja caru Josifu II 11. aprila 1782. godine. Car nije prihvatio prijedloge i savjete kancelara Kaunica u vezi sa Crnom Gorom. Za njega su to bila velika ulaganja za vrlo male eventualne dobitke u ratu, a posebno u miru. Odobrio je da se crmničkim glavarima na ime jednokratne pomoći isplati 2.200 dukata, da se Crnogorcima koji to žele odobri preseljenje u Austriju i da se godišnje šalje pomoć od 1.000 dukata da bi se narod održavao u ,,dobroj volji” prema Beču. Car Josif II je pokušao da nagodbom iz 1782. sa caricom → Katarinom II Romanovom (Katarinom Velikom) ostvari projekat poznat kao ,,grčki plan” ili ,,grčki projekat”. Tim planom trebalo je, između ostalog, podijeliti Balkan na rusku i austrijsku interesnu zonu, što je u praksi predviđalo da Crna Gora ostane u austrijskoj zoni. Takav plan nije odgovarao težnjama mitropolita Petra I i njegovim spoljnopolitičkim ciljevima.