Aleksandar II Romanov (Moskva, 1818 – Sankt Peterburg, 1881), ruski car. Vladao je od 1855. do 1881. godine. Došao je na prijesto tokom Krimskog rata, nakon kojeg je Rusija izgubila pravo slobodne plovidbe u osmanskom akvatoriju i pravo zaštite pravoslavnih hrišćana u Osmanskom carstvu. U politici prema Crnoj Gori zastupao je stanovište da je ona nezavisna zemlja, koja je formalno dio Osmanskog carstva. Prema knjazu → Danilu I Petroviću Njegošu imao je neprijateljski stav, smatrajući da je njegova spoljnopolitička saradnja sa Francuskom gest izdaje prema Rusiji. Zato je 1857. odobrio uskraćivanje materijalne pomoći Crnoj Gori i pripreme za uklanjanje knjaza sa prijestola. Uprkos nezadovoljstvu knjaževom spoljnopolitičkom orijentacijom, podržavao je političke i teritorijalne zahtjeve Crne Gore poslije Grahovačke bitke. Podršku Crnoj Gori pružao je i u vrijeme crnogorskog rata protiv Osmanskog carstva (1862), kao i tokom mirovnih pregovora između Crne Gore i Porte. Na osnovu njegove instrukcije, ruska diplomatija je spriječila da Osmansko carstvo uspostavi vojnu dominaciju nad Crnom Gorom i da joj nametne nepovoljne uslove mirovnog sporazuma. Poslije završetka rata zahtijevao je od knjaza da postigne sporazum sa Srbijom i pristane na političko podređivanje srpskom knezu → Mihailu Obrenoviću. Politiku prema Crnoj Gori car Aleksandar II je promijenio poslije pogoršanja rusko-srpskih odnosa (1867). Car je 1869. primio u Sankt Peterburgu knjaza Nikolu, tretirajući ga od tada kao najvažnijeg ruskog saveznika na Balkanu. Nakon crnogorsko-osmanskog rata 1876–1878. podržao je trostruko teritorijalno uvećanje Crne Gore i zvanično priznanje crnogorske nezavisnosti tokom mirovnih pregovora u San Stefanu (1878). Na Berlinskom kongresu, uprkos protivljenju Austrougarske, bio je odlučan u stavu da Crna Gora dobije izlaz na more, što je i rezultiralo dobijanjem primorskih oblasti. U znak naklonosti prema Crnoj Gori, car Aleksandar II prihvatio je i da bude kum kćerki knjaza Danila → Olgi Danilovoj Petrović Njegoš i prvorođenom sinu knjaza Nikole prijestolonasljedniku → Danilu Petroviću Njegošu.