Žar(evi), specifični tip biljnih staništa na → Skadarskom jezeru, koja pojedini autori opisuju na različite načine. Vuk Stefanović Karadžić žar objašnjava kao „nekaka trava kao oštrika, cf. tršljaka”. Jovan Erdeljanović, sa pozivom na Andriju Jovićevića, bilježi: „Jovićević – riječju žarovi zove mjesta oko Skadarskog jezera koje plavi voda i po kojima rastu razne vodene biljke”. Za Milorada T. Latkovića žarovi su: „niska mjesta oko Skadarskog jezera đe raste lopuh, kasoronja, žukva, trska”. Na Skadarskom jezeru postoje toponimi: Crni žar, Žarci, Žari trabonit, Žarić i drugi. U kontinentalnom dijelu Crne Gore postoje brojni toponimi oblika: Žar, Žara, Žaranj dô, Žarci, Žarine, Žarišta i drugi, koji imaju drugu etimologiju i semantiku. Mogu da označavaju bivša požarišta, na kojima je nestao šumski pokrivač, ili se, pak, radi o lokalitetima biljke žara (= kopriva). Analogno tome postoje toponimi: Kopriva, Koprivna aluga, Koprivni dô, Koprivna rupa i drugi.

Lit.: Vuk. Stefanović Karadžić, Srpski rječnik, Beč, Štamparija Jermenskog manastira, 1852. Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora – etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena, Srp. Etn. Zbor. XXXIX, Beograd, Srpska kraljevska akademija, 1926. Milorad T. Latković, Građa za crnogorski rječnik, Drugo dopunjeno i prerađeno izdanje, Cetinje, 2015.

V. Pulević