Umbelliferae (Apiaceae), štitonoše, porodica biljaka sa štitastim cvastima, uglavnom složenim, rjeđe prostim (zvjezdanka Astrantia major L.). Jednogodišnjeg su (venerin češalj Scandix pecten-veneris L.), dvogodišnjeg (mrkva Daucus carota L.) ili višegodišnjeg trajanja (Seseli globiferum Vis.), sa osovinskim (orjaščica Tordylium apulum L.) ili repastim korijenom (peršun Petroselinum crispum (Mill.) Fuss). Listovi su u polurozeti, naizmjenični, dijeljeni, rjeđe trnoviti (kotrljan → Eryngium L.) ili cijeli (zvinčac Bupleurum veronense Turra). Mogu imati izražen dimorfizam (srpska pančićija → Pimpinella serbica (Vis.) Drude), ili jako široku i naduvanu osnovu (kravajac Angelica archangelica L.). Cvjetovi su sitni, petočlani, svi u štitu pravilne simetrije (milogled Sanicula europaea L.), ili su obodni nepravilni (moračina Orlaya grandiflora (L.) Hoffm.). Najčešće su bijeli, rjeđe žuti ili bijelorozi. Ovoj štita nekad nedostaje, ili je kratkotrajan, ili neugledan (žuta trava Smyrnium perfoliatum L.), ili nadvisuje štit (planinski kotrljan Eryngium alpinum L.). Slično je i sa listovima ovojčića. Plod je tipa šizokarpijuma, dozrijevanjem se raspada na dvije oraščice. Njihov oblik, raspored i broj uljanih kanala su važan taksonomski marker. U našoj flori raste oko 160 vrsta i podvrsta štitonoša, na gotovo svim tipovima staništa od obalske mlatne zone (→ Crithmum maritimum L.), preko pješčanih dina (Echinophora spinosa L.), suvih travnjaka (Eryngium campestre L.), rubova termofilnih šikara (Chaerophyllum coloratum L.), močvarnih livada (Peucedanum coriaceum Rchb.), šuma (Aegopodium podagraria L.), pukotina stijena (Athamanta ramosissima Spreng.), do vrhova visokih planina (Trinia glauca (L.) Dumort.). Deset vrsta su endemi Balkanskog poluostrva, 9 ima status zaštite, ali, ipak, u narodu su najpoznatiji jestivi i ljekoviti predstavnici ove porodice kao: mrkva, peršun, celer, kim, anis, morač.