Medonosne biljke, sve biljke koje pčele koriste za pravljenje meda. U bogatoj flori Crne Gore, koja broji preko 3.500 cvjetnica i paprati, zastupljen je veliki broj medonosnih vrsta, koje naseljavaju sve vegetacijske pojaseve od obale mora do najviših planinskih vrhova. U literaturi o crnogorskom pčelarstvu ne postoji cjelovit i sistematizovan pregled (spisak) medonosnih vrsta sa neophodnim prikazom arealâ, staništâ i fenoloških karakteristika (vrijeme cvjetanja i medonošenja). Postoje samo pojedinačni i kraći prilozi vezani za imena trojice autora: → Radosava Jovančevića i V. Tasića, koji su izučavali medonosnu floru rječnih dolina Lima, Tare i Ćehotine i → Halila Markišića, koji je priložio spisak medonosnih biljaka za okolinu Rožaja. Za ostala područja Crne Gore nema relevantnih publikacija, pa se znanja o medonosnim biljkama stiču preko stručne literature iz suśednih zemalja, čija je flora slična crnogorskoj. U tradicionalnom crnogorskom pčelarstvu upoznavanje medonosnih biljaka najviše se postiže ličnim iskustvom uzgajivača koji sele svoje košnice, kao i usmenom razmjenom informacija između pčelara. R. Jovančević je sâm, ili sa saradnicima, u vremenu 1958–1991. publikovao 13 priloga, uglavnom vezanih za područje Polimlja, a djelimično i za doline rijeka Tare i Ćehotine. Neke radove je tematizovao za vrste iz pojedinih familija: Boraginaceae, → Labiatae (Lamiaceae), Scrophulariaceae, Rhamnaceae i druge. U jednom od priloga prikazao je samo medonosno šumsko drveće. U radovima Radosava Jovančević prikazuje fenološke odrednice (vrijeme cvjetanja) pojedinih vrsta, što je najvažnija informacija za pčelare. Cjelovit pregled medonosnih biljaka, zasnovan na sopstvenom iskustvu pčelara, dao je 1998. godine za područje Potarja V. Tasić. Za okolinu Rožaja Halil Markišić je sačinio spisak od 76 medonosnih vrsta: drveće 21, žbunje 25 i zeljaste biljke 30.