Geofite, biljke čiji nadzemni organi u nepovoljnom periodu izumiru, dok se pupoljci za preživljavanje nalaze u podzemnim organima: lukovicama, rizomima, krtolama (prema podjeli danskog ekologa Christiana Raunkiera, koji je kao kriterijum podjele uzeo položaj organa, koji opstaju tokom nepovoljnog perioda godine). Takav položaj pupoljaka pruža im dobru zaštitu tokom nepovoljnog perioda godine. Geofite su najbrojnije u oblastima u kojima postoje dva nepovoljna perioda – hladna zima i vruće, sušno ljeto. U podzemnim organima ovih biljaka je akumulirana znatna količina hranljivih materija, što omogućava brz razvoj u povoljnom periodu. Geofite naseljavaju raznovrsna staništa, a u umjerenoj zoni su tipični elementi ranoproljećne flore zeljastog sprata listopadnih šuma. Dok šuma još ne olista, u kratkom vremenskom periodu završe svoj životni ciklus, od klijanja do plodonošenja. Ove geofite su poznate pod nazivom proljećnice ili efemere (grč. efermeros – jedan dan). Pripadaju im: visibaba (→ Galanthus nivalis L.), kaćuni (→ Crocus L.), dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.), đurđevak (→ Convallaria majalis L.), dalmatinski zumbulčić (Hyacinthella dalmatica (Baker) Hayek), crijemuša ili medvjeđi luk (Allium ursinum L.) i druge. Neke vrste, kao što je jesenji procjepak (Scilla autumnalis L.), koriste povoljan jesenji period za razvoj. Šumske proljećnice su široko rasprostranjene u Crnoj Gori. Geofite su važni elementi zimske i ranoproljećne flore i na kamenjarima u mediteranskoj i submediteranskoj oblasti Crne Gore. Povoljne temperaturne prilike i dobar vodni režim u tom periodu obezbjeđuju razvoj brojnih orhideja, koje završe životni ciklus prije nastupanja suvog i vrućeg ljeta. Česte vrste orhideja na pomenutim staništima su: mirisni kaćunak (Orchis morio L.), smrdljivi kaćunak (Orchis coriophora L.), pčelice (→ Ophrys L.), kukavice (→ Serapias L.).