Boletus L., rod gljiva koji obuhvata veliki broj vrsta gljiva. U Crnoj Gori je do sada registrovano 28 vrsta, 2 varijeteta i dvije forme ovog roda. Plodonosna tijela su sastavljena iz šešira i drške, čvrsta i najčešće robusna, tako da su lako prepoznatljiva. Šešir može biti širine 20–250 mm (nekada i širi), konveksan, na kojem najčešće preovladavaju braon nijanse, mada i žute, sive ili boje maline. Himenofor je sastavljen iz cjevčica koje mogu biti u nijansama od narandžaste do crvene boje i bjeličaste. Kod pojedinih vrsta klobuk i cjevčice pod pritiskom poplave. Drška je veličine 30–150 × 5–60 mm, cilindrična, kod nekih vrsta u bazi zadebljala, različitih boja (smeđa, žuta, crvena ili bjelkasta), i sa mrežicom u jednom dijelu. Meso je bijelo ili žuto, a kod nekih vrsta na presjeku promijeni boju. Kod većine vrsta ukus i miris su prijatni. Otisak spora je maslinastobraon, a bazidija je četvorosporna. Sve vrste ovog roda su ektomikorizne sa drvećem i grmljem. Vrganji (narodni naziv za vrste iz ovoga roda) se, zajedno sa tartufima → Tuber P. Micheli ex F. H. Wigg. i blagvom → Amanita caesarea (Scop.) Pers., smatraju najboljim jestivim gljivama na svijetu. Osim jestivih i uslovno jestivih predstavnika ovog roda, postoji i nekoliko otrovnih, među kojima je najpoznatiji Boletus satanas Lenz – ludara (→ Rubroboletus satanas (Lenz) Kuan Zhao & Zhu L. Yang), koja najčešće izaziva gastrointestinalne smetnje.

Lit.: Henning Knudsen & Jan Vesterholt (Eds.), Funga Nordica Agaricoid, boletoid, clavarioid, cyphelloid and gastroid genera, Copenhagen, Nordsvamp, 2012, str. 217–218. Gordana Kasom, Makromicete razdjela Basidomycota Crne Gore, Doktorska disertacija, Podgorica, Univerzitet Crne Gore, Prirodno-matematički fakultet, 2013, str. 251.

I. Ćetković