Stari rudnik, srednjovjekovni rudnik u Šćepan Polju, kod Plužina. Ubiciran je sondažnim arheološkim istraživanjem 2015, u samoj blizini Crkve Sv. Stefana, zadužbine Sandalja Hranića Kosače (1392–1435) (→ Šćepanica). Istraživanjem su otkriveni ostaci starog rudarskog okna sa drvenom podgradom, visine od 1,6 m i širine 1,2 m, koja se trapezasto širi i gotovo da izlazi iz započetog otkopa. Stratigrafski slojevi ukazuju da je okno rudnika bilo zarušeno. Ova istraživanja dokumentuju srednjovjekovno rudarenje u Crnoj Gori na prostoru Pive i omogućavaju obuhvatnije proučavanje srednjovjekovnog rudarstva, tehnologije i metalurgije na ovim prostorima. Uvažavajući multidisciplinarne značaje, svojstva i osobenosti ovog kulturnog dobra, nesumnjiv je njegov arheometalurški značaj, čime je otvorena nova stranica istraživanja arheometalurgije u srednjem vijeku na prostoru Pive. U oblasti župe Piva u XIV i XV v. Šćepan Polje je bilo središnja oblast jedne prostrane srednjovjekovne države (Zahumlja). U Šćepan Polju, koje se u istorijskim izvorima pominje prvi put 1419, odvijao se živi promet proizvodima raznih zanata. U Šćepan Polje su trgovali dubrovački i drugi primorski trgovci, donoseći so, gradsku robu, a uzimajući stoku, vosak i drugo. Iz Pive se u to vrijeme izvozila ruda, najvjerovatnije bakar, olovo i cink. Složeni proces rudarenja uključivao je visoko specijalizovanu podjelu različitih poslova, pronalaženje rudne žile, otvaranje okna, kopanje i vađenje rude. Vladari iz porodice Kosača angažovali su saske rudare. U samoj blizini Soko grada nalazi se izvor koji mještani Šćepan Polja nazivaju „Saska voda”. Ovaj toponim može se dovesti u vezu sa njemačkim rudarima Sasima, koji su u srednjem vijeku naseljavali i radili na ovom području Pive. Osmanlije su 1466. osvojili oblast Pive i rudarski radovi u Šćepan Polju vjerovatno nijesu nastavljeni.