
Osnova grada Ribnice, Podgorica (1965)

Tvrđava na Ribnici, Podgorica (oko 1860)

Ostaci bedema, pogled sa sjeveroistoka, Ribnica, Podgorica (2008)
Ribnica, ostaci turske tvrđave iz XV v., na platou iznad ušća Ribnice u Moraču u Podgorici. U jednom turskom defteru iz 1485. ova tvrđava se zove Depedogen, što u prevodu znači „pod brdom” (pod Goricom). Istraživanja na tvrđavi vršena su 60-ih godina XX v., a potom 2008. i 2009. godine. Tvrđava je građena od 1474. do 1477/78, u vrijeme sultana Mehmeda II Osvajača (1444–1446 i 1451–1481), kao jaki fortifikacioni objekat prilagođen ratovanju vatrenim oružjem. Podignuta je od lomljenog kamena u krečnom malteru na temeljima ne dubljim od 25–50 cm, a pojedini kameni blokovi antičke obrade ukazuju da je kamen u velikoj mjeri donošen sa → Duklje. U njenoj unutrašnjosti, dimenzija 75 m x 35 m, nalazili su se garnizoni i manji objekti neophodni za njihovo funkcionisanje. Evlija Čelebija, turski geograf i putopisac iz XVII v. (→ Putopisci i istraživači), o tvrđavi je zapisao: „Sagrađena je od četvrtasto otesanog kamena, jake konstrukcije, sa vrlo jakim kulama i gradskim zidovima, a na vrhu zupčaste, sa jednim vratima od otesanog kamena i opkopom oko njega. To je taj novi sazidan grad. Ova tvrđava pripadala je skadarskom sandžakatu. Njome upravlja subaša. Unutra u gradu ima 300 uskih kućica, jedna džamija oca osvajača (Fatihova), hambara za žito, slagalište za municiju i topove i cistijerne za vodu. Drugih građevina, hanova, medresa, kupatila, čaršija i pazara nema”. Tokom četvorovjekovnog postojanja, zbog prirodnih devastacija ili prilagođavanja novijem vatrenom naoružanju, tvrđava je zidana, dograđivana i prepravljana. Samo ostaci petougaone kule i ugaonog ispusta na najdužem bedemu (maskir kule) pripadaju tvrđavi građenoj u XV vijeku. Ostalo je podizano u kasnijim periodima, sve do pada turske dominacije. Tvrđava je bila šestougaone osnove i zahvatala je površinu od oko 3.400 m². Sa svih strana su bili masivni bedemi i kule različitog oblika, kružne, polukružne i višestrane. Sačuvani ostaci ukazuju da je bedem prema kopnu, debljine 3,1–3,8 m, i u jednom sačuvanom dijelu visine preko 9 m, bio masivniji od bedema iznad rijeka, čija je debljina bila oko 2 m. Na njemu je bio i glavni ulaz u tvrđavu širok oko 2,7 m, dok je sporedni, širok 1,6 m, bio na bedemu iznad Morače. Sa kopnene strane, cijelom dužinom tvrđave, na razdaljini od 6 do 10 m od bedema, nalazio se zaštitni rov preko kojeg se pokretnim mostom stizalo do glavnog ulaza.
Literatura: A. Deroko, Srednjovekovni gradovi Srbije, Makedonije, Crne Gore, Skoplje, 1950; P. Mijović, „Alata – Ribnica – Podgorica”, Starinar, XV–XVI, 1964–1965, 1966, 69–93; E. Čelebija, Putopisi, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1967; P. Mijović, Ozloglašeno nasleđe, Cetinje, 1971; V. Knežević, Stara Varoš u Podgorici – urbanistički aspekt revitalizacije i zaštite ambijenta, Tradicionalna arhitektura Crne Gore, monografija, Podgorica, 2005.
Izvori: Dokumentacija sa istraživanja iz 1963. godine, Muzeji i galerije Podgorice, 1963; P. Lutovac, Izvještaji i dokumentacija sa istraživanja na Ribnici 2008. i 2009. godine, JU Muzeji i galerije Podgorice, Podgorica, 2008–2009.
V. Lutovac