
Opeke sa radioničkim žigom, rimski period, Komini, Pljevlja
Opekarstvo (lat. figlinae), proizvodnja građevinskog materijala od pečene gline u ciglanama. Jedan od najrazvijenijih zanata u rimsko doba. Kako uz kamen opeka spada u osnovne građevinske materijale, izrađivana je u radionicama širom Carstva, bilo vojnim ili onima u privatnom posjedu. O radioničkom porijeklu svjedoče žigovi otisnuti na opeci. Prvi podaci o opekarskom zanatu na ovom području u rimsko doba su iz XIX v., a zasnovani su na nalazima pečaćene opeke iz Municipijuma S... (→ Komini). Tokom modernih iskopavanja, vršenih na ovom lokalitetu, potvrđeno je da su u II i III v., a moguće i nešto kasnije, upotrebljavani produkti dvije figline, u kojima je izrađivana opeka različitog formata, u figlini PAS zidna i krovna, a u ciglani METR podna. Na prostoru Dokleje (Doclea, → Duklja), osim što je importovana opeka iz poznatih sjevernoitalskih radionica, moguće da je radila barem jedna domaća figlina (pečat DOCL?). Prema dosadašnjim nalazima pretpostavlja se da je tokom I v. opeka pretežno importovana iz sjeverne Italije (Q. Clodi Ambrosi; Pansiana i dr.), a da se lokalne radionice osnivaju od II v., sa razvojem rimskog gradskog života i porastom građevinske djelatnosti.
Literatura: A. Evans, „Antiquarian Researches in Illyricum”, Archaeologia, 49, 1885, 1–167; C. Patsch, „Archäologische-epigraphische Untersuchungen zur Geschiste der römischen Provinz Dalmatien”, WMBH, 12, 1912, 68–112, 129; Д. Гарашанин, М. Гарашанин, „Црна Гора у доба Римског царства”, Историја Црне Горе, I, Титоград, 1967, 167, 219; A. Cermanović-Kuzmanović, D. Srejović, Č. Marković, „Komini, Pljevlja – nekropola antičkog grada”, Arheološki pregled, 9, 1967, 115; Ј. Цвијетић, „Опеке са жигом из Муниципија С...”, Гласник САД, 25, 2009, 51–63.
J. Cvijetić