Jupiter (lat. Iupiter), vrhovni bog rimske države i zaštitnik rimske imperije, poštovan i u rimskim provincijama. Bio je čuvar međa, bog kiše, neba (i groma) i svjetla kome su posvećeni dani punog Mjeseca u godini, kao i praznici vezani za grožđe. Jupiterovi hramovi u Rimu najčešće su povezani sa događajima značajnim za rimsku istoriju, dok su u provincijskim gradovima građeni hramovi slični Kapitolinskom, u čast velike trijade – Jupitera, → Junone i Minerve. Na → Duklji i u → Kominima pronađeno je ukupno 10 votivnih → ara Jupiteru. Natpisi sa njegovim uobičajenim epitetima otkriveni su na Duklji. On se ovdje javlja u zajednici sa Eponom i genijem mjesta na dva natpisa. Epona je keltska boginja, koja je štitila konjicu, kolske vozače i putnike. Bila je omiljena u rimskoj vojsci i posvjedočena u svim djelovima Carstva. U Kominima su pronađeni spomenici posvećeni Jupiteru sa epitetima najbolji i najveći, gromovnik i kohortni, odnosno zaštitnik kohorte. Na teritoriji Pljevalja je postojala → beneficijarna stanica, pa se može pretpostaviti pojava natpisa posvećenog Jupiteru kao zaštitniku rimske vojske. Dedikanti su pretežno domoroci i ljudi iz različitih društvenih staleža, oslobođenici, duumviri, pripadnici vojske i dr. Svi spomenici su datovani od II do III vijeka.